Pankreatin (Pancreatin) 2000, 100 Kapsula (NOW Foods)

Probavni enzimi - Ključ za zdravu probavu

Kako bi vaša probava održala zdravu funkciju jako je bitan protein enzim. Saznajte što uzrokuje manjak enzima te kako ih nadoknaditi.

Probavni enzimi imaju važnu ulogu u zdravlju probavnog sustava te razgradnji i apsorpciji hranjivih sastojaka. Nedostatak probavnih enzima dovodi do simptoma poput nadutosti, proljeva, zatvora, grčeva, te posljedično malnutricije. Nedostatak probavnih enzima može se nadoknaditi namirnicama bogatim enzimima poput ananasa, papaje, kivija, avokada i đumbira te u nekim slučajevima suplementacijom.

Što su enzimi?
Riječ “enzim” prvi je put upotrijebio njemački fiziolog Wilhelm Kühne 1877. godine, a izvedena je iz grčkih riječi en (što znači „unutar“) i zume (što znači „kvasac“).

Enzimi predstavljaju vrstu proteina koji ubrzavaju (kataliziraju) biokemijske reakcije dok oni sami ostaju nepromijenjeni tijekom reakcije. Enzimi funkcioniraju na način da se supstrat veže za aktivno mjesto enzima i pretvara se u produkt. Nakon što produkti napuste aktivno mjesto, enzim je spreman za vezivanje novog supstrata i ponavljanje postupka.

Enzimi u tijelu pomažu u obavljanju vrlo važnih funkcija. To uključuje izgradnju mišića, razgradnju toksina i razgradnju čestica hrane tijekom probave. Oni se također mogu ekstrahirati iz stanica, a zatim koristiti za kataliziranje širokog spektra komercijalno važnih procesa. Primjerice, imaju važnu ulogu u proizvodnji zaslađivača i modificiranju antibiotika, koriste se u raznim proizvodima za čišćenje, a igraju ključnu ulogu u analitičkim uređajima i testovima koji imaju kliničku, forenzičku i okolišnu primjenu.

Enzimi imaju uobičajena imena koja se odnose na reakciju koju kataliziraju, sa sufiksom – aza (npr. dehidrogenaza), iako pojedini proteolitički enzimi uglavnom imaju sufiks -in (npr. tripsin). Često naziv enzima također ukazuje na supstrat na koji djeluje enzim (npr. alkohol dehidrogenaza).

Koje vrste enzima postoje?
Enzimi se mogu svrstati u 7 kategorija prema vrsti reakcije koju kataliziraju. Te su kategorije oksidoreduktaze, transferaze, hidrolaze, lijaze, izomeraze, ligaze i translokaze. Od njih su oksidoreduktaze, transferaze i hidrolaze najzastupljeniji oblici enzima.

Oksidoreduktaze: Ovi enzimi kataliziraju redoks reakcije i mogu se dalje kategorizirati u oksidazu i reduktazu.
Transferaze: Ovaj skup enzima katalizira prijenos određenih skupina između supstrata.
Hidrolaze: Ovi enzimi ubrzavaju hidrolizu supstrata.
Liaze: Ovi enzimi kataliziraju kidanje kovalentnih veza reakcijama eliminacije funkcionalnih skupina uz nastanak dvostruke veze, tj. adicije funkcionalnih skupina na dvostruku vezu.
Izomeraze: Ove skupine enzima ubrzavaju pretvorbu izomera (molekule koje imaju istu molekularnu formulu, ali različit raspored atoma unutar molekule).
Ligaze: Ovi enzimi kataliziraju reakciju sinteze dviju molekularnih supstrata u jedan molekularni spoj oslobađajući tako energiju.
Translokaze: Ovi enzimi kataliziraju reakciju iona ili molekula koji se kreću kroz membranu ili se odvajaju unutar membrana.
Zašto su enzimi važni za probavu?

Probavni enzimi igraju važnu ulogu u razgradnji hrane koju svakodnevno konzumiramo. Probava hrane započinje već u ustima, nastavlja se u tankom crijevu gdje se hrana uz pomoć gušterače i žuči razgrađuje u potpunosti kako bi se hranjive tvari mogle apsorbirati pute krvotoka. Glavne skupine probavnih enzima čine:

Amilaze
Proteaze
Lipaze.
Amilaza je neophodna za probavu ugljikohidrata, jer razgrađuje škrob na šećere. Amilaze luče žlijezde slinovnice i gušterača. Osim amilaza za razgradnju ugljikohidrata izlučuju se:

Maltaza (razgrađuje maltozu u glukozu)
Saharaza (razgrađuje saharozu na glukozu i fruktozu)
Laktaza (razgrađuje laktozu u glukozu i galaktozu)
Celulaza (razgrađuje celulozu u glukozu i celobiozu).
Proteaze razgrađuju proteine ​​na aminokiseline. Uz to, igraju ulogu u brojnim tjelesnim procesima, uključujući diobu stanica, zgrušavanje krvi i imunološku funkciju. Proteaze se proizvode u želucu i gušterači te uključuju:

Pepsin (razgrađuje bjelančevine u peptide)
Tripsin (aktivira enzime gušterače koji pomažu u razgradnji peptida)
Kimotripsin (razgrađuje peptide u aminokiseline)
Karboksipeptidaze (razgrađuje peptide u aminokiseline)
Lipaza je odgovorna za razgradnju masti na masne kiseline i glicerol. U malim količinama proizvode ga usta i želudac, a u većoj količini gušterača.

Sada kada vidimo koja je uloga enzima u probavi možemo zaključiti kolika je važnost i moć probavnih enzima, jer bez njih nema razgradnje hrane ni apsorpcije hranjivih sastojaka koji su nužni za pravilan rad i funkcioniranje organizma.

Što uzrokuje nedostatak enzima?

Zbog nedostatka enzima ili njihove neadekvatne aktivnosti, tijelo ne dobiva potrebnu količinu hranjivih sastojaka kako bi osiguralo pravilno funkcioniranje svih tjelesnih sustava i organa. Jedan od glavnih razloga smanjene produkcije probavnih enzima je loša egzokrina funkcija gušterače. Uzroci egzokrine insuficijencije gušterače vrlo su raznoliki i mogu biti posljedica:

Problema s endokrinim dijelom gušterače
Žučni kamenci koji blokiraju žučni kanal
Loša funkcija Oddijevog sfinktera koji kontrolira ispuštanje žuči i sokova gušterače iz žučnog kanala u tanko crijevo
Kronični pankreatitis
Rak gušterače
Operacija gušterače
Cistična fibroza
Ostali čimbenici koji uvelike utječu na proizvodnju probavnih enzima uključuju:

Hrana ili piće koje potiču upalu crijeva, uključujući kavu, alkohol, šećer, visoko procesiranu hranu
Pojedinačna osjetljivost na hranu poput glutena, mliječnih proizvoda, soje i slično
Kronična infekcija ili upala gastrointestinalnog trakta
Fizički, emocionalni ili psihološki stres, koji smanjuju proizvodnju probavnih enzima gušterače
Zloupotreba alkohola
Pušenje
Nedostatak želučane kiseline ili korištenje lijekova za smanjenje želučane kiseline
Starenje, što dovodi do pada funkcije gušterače i probavnog sustava
Simptomi nedostatka probavnih enzima su:
Nadutost
Plinovi
Grčevi
Žuta, masna stolica koja pluta
Smrdljiva stolica
Nemogućnost dobivanja na tjelesnoj masi unatoč adekvatnoj prehrani
Nedostatak probavnih enzima može dovesti do:

Gastritisa
Chronove bolesti
Debljine ili mršavljenja
Slabljenja imunosnog sustava
Kožnih oboljenja i osipa
Lošeg zadaha
Malnutricije
Migrene

Suplementi s enzimima mogu potjecati iz tri različita izvora: životinja, biljaka i mikroba.

Enzimi životinjskog izvora uključuju pankreatin, pepsin, tripsin i kimotripsin. Pankreatin obično uključuje većinu enzima neophodnih za probavu proteina, masti i ugljikohidrata u tankom crijevu, dok se pepsin, tripsin i kimotripsin preporučuju kod neadekvatne razgradnje bjelančevina.

Na tržištu se mogu pronaći enzimi biljnog izvora poput bromelaina (iz ananasa) i papaina (iz papaje) koji pružaju proteolitičke enzime koji razgrađuju bjelančevine.

Enzimi iz mikrobnog izvora (gljivica ili bakterija) mogu uključivati ​​amilazu, glukoamilazu, proteaze, lipazu, laktazu, alfagalaktozidazu (za probavu mahunarka poput graha, slanutka, leće) i celulazu (za probavu celuloze).
___________
Nekada je razgovor o probavnim problemima bio nepristojan i neugodan, no danas sve otvorenije pričamo o ovakvim zdravstvenim problemima. Budući da se radi o smetnji s kojom se godišnje susreće oko pola milijuna stanovnika Hrvatske, nije ni čudno da je sve više ljudi u potrazi za rješenjima kako ih olakšati.

Jedan od novijih rješenja su probavni enzimi u obliku suplemenata.

Koja je uloga probavnih enzima? Probavni enzimi su proteini koji razgrađuju ugljikohidrate, masti i druge proteine u manje komponente koje kroz tanko crijevu ulaze u krvotok, objašnjava profesorica Deborah Cohen za Prevention. Dok gušterača proizvodi najviše probavnih enzima, oni se luče i u drugim dijelovima tijela, čak i usnoj šupljini. Upravo amilazom u usnoj šupljini započinje probava hrane, a kako prolazi kroz ostatak probavnog sustava, tako tijelo luči ostale potrebne enzime.

Postoji pet glavnih vrsta probavnih enzima koji su potrebni za pravilno funkcioniranje organizma:
Amilaza - razgrađuje ugljikohidrate
Laktaza - razgrađuje laktozu na jednostavne šećere glukozu i galaktozu Lipaza - razgrađuje masti odnosno lipide
Proteaze - razgrađuju proteine
Sukraza - razgrađuje šećer odnosno saharozu na glukozu i fruktozu.

Svi ovi enzimi osiguravaju normalno funkcioniranje organizma, no problem nastaje kada se poremeti njihova proizvodnja ili funkcija. Tada se preporučuje koristiti probavne enzime kao suplemente. Stanja poput kroničnog pankreatitisa, cistične fibroze, raka gušterače ili operacija na probavnom sustavu zahtijevaju dodatnu dozu probavnih enzima u obliku suplemenata jer ih tijelo ne može proizvesti samo. Ponekad se radi i o genetskim predispozicijama organizma da ne proizvodi dovoljno potrebnih enzima ili kao posljedica lijekova poput antibiotika. Intolerancija na laktozu jedan je od najčešćih problema uzrokovanih nedostatkom probavnih enzima, točnije laktaze.

Kako prepoznati nedostatak probavnih enzima? Nedostatak probavnih enzima može dovesti do pothranjenosti ili gastrointestinalnih iritacija zbog nepotpune razgradnje hrane, a samim time i smanjene apsorpcije hranjivih tvari. Znakovi nedostatka probavnih enzima razlikuju se ovisno o enzimu koji nam nedostaje, no najčešće uključuju simptome kao što su: Bol u trbuhu Nadutost Proljev Vjetrovi Neobjašnjiv gubitak težine. Ako prepoznaš bilo koji od ovih simptoma, najbolje je da se savjetuješ s liječnikom prije nego što posegneš za suplementima probavnih enzima. Kako nadomjestiti nedostatak probavnih enzima? Intolerancija na laktozu jedan je od najčešćih problema uzrokovanih nedostatkom probavnih enzima, točnije laktaze. Osobe koje ne mogu probaviti mlijeko mogu kravlje mlijeko zamijeniti biljnim napitcima, ali isto tako mogu uzeti enzim laktazu u obliku suplemenata. Takvi enzimi mogu se pronaći u ljekarnama i drogerijama bez liječničkog recepta, no nisu svi probavni enzimi dostupni bez preporuke liječnika.
_____________
Probavni enzimi: Sve što trebaš znati o ovim ključnim pomagačima dobre probave

Izraz 'ono si što jedeš' nije toliko točan kao 'ono si što probaviš', a probavni enzimi igraju ključnu ulogu u apsorpciji hranjivih tvari, dobroj probavi i zdravlju cijelog organizma

Sve donedavno malo se toga znalo o tome kako naš probavni sustav zapravo funkcionira. Danas postoji sve veća učestalost bolesti koje se, ako ih pratimo do izvora, čini povezane s malapsorpcijom hranjivih tvari zbog nedostatka probavnih enzima.

Probava je složen proces čiji je cilj obraditi hranu kako bi organizam iz unesenih namirnica mogao apsorbirati vitamine, minerale i druge esencijalne nutrijente, sve što je potrebno za normalno funkcioniranje organizma. O tome kako dobro probavljamo i apsorbiramo hranu ovisi u kojoj će se mjeri namirnice unesene u organizam iskoristiti u procesu stvaranja energije, rastu i obnovi stanica, zdravlju imunološkog sustava itd.

Veliku ulogu u tome imaju probavni enzimi, koji djeluju kao katalizatori u ubrzavanju specifičnih, životno važnih kemijskih reakcija u tijelu. U suštini, oni pomažu u razbijanju većih molekula u lako apsorbirajuće čestice koje tijelo može iskoristiti za preživljavanje, te omogućuju prijenos hranjivih sastojaka putem krvi u sve stanice organizma.

Probava započinje u ustima

Probavni enzimi obuhvaćaju proteaze za probavu proteina, lipaze za probavu masti i amilaze za probavu ugljikohidrata. Prvi probavni enzimi počinju djelovati već u ustima, kad se žvakanjem oslobađaju amilaze iz sline koje djeluje na razgradnju ugljikohidrata.

Taj se proces nastavlja u želucu, gdje želučane stanice otpuštaju kiseline, pepsin i druge enzime koji potiču razgradnju proteina. Osim želučanih enzima, u probavi hranu pomažu i enzimi prirodno prisutni u namirnicama koje smo konzumirali, tako olakšavajući proces razgradnje hrane.

Međutim, najveći se broj potrebnih enzima izlučuje tek u tankom crijevu, gdje dolazi do potpune razgradnje tvari. Gušterača tada dobiva signal da je vrijeme za otpuštanje hormona, žuči i brojnih enzima gušterače – amilaza služi za daljnju razgradnju ugljikohidrata, tripsin i kimotripsin sudjeluju u razgradnji proteina, a enzimi pod nazivom lipaze (iz gušterače ili stanica tankog crijeva) vrše razgradnju masti. Jednom kad enzimi obave svoje, hranjive se tvari kroz stijenku tankog crijeva apsorbiraju u krvotok.

U ovom trenutku, za ljude koji nemaju problema s nedostatkom probavnih enzima, većina je posla obavljena. No, iako se hranite zdravo i pazite na prehranu, i dalje je moguće da patite od probavnih smetnji ili drugih simptoma narušenog zdravlja. Odgovor se može kriti i u nedostatku probavnih enzima.

Naime, neprobavljena ili nedovoljno probavljena hrana u probavnom sustavu podložna je procesima truljenja, što potiče razmnožavanje gljivica, bakterija i drugih mikroorganizama povezanih s pojavom različitih bolesti i zdravstvenih tegoba, kao što je nadutost, gastritis ili Crohnova bolest. Osim toga, nedovoljna aktivnost probavnih enzima i loša apsorpcija hranjivih tvari može biti povezana i s pojavom drugih upalnih procesa u tijelu i manifestirati se u vidu kožnih problema, osipa, migrena, lošeg zadaha…

Ako patite od probavnih tegoba kao što je nadutost, vjetrovi, sindrom iritabilnog crijeva (IBS), sindrom propusnog crijeva, Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, proljev ili konstipacija, mogli biste imati koristi od probavnih enzima – oni mogu smanjiti opterećenje s kojim se susreću želudac, gušterača, jetra i tanko crijevo pomažući u razgradnji teško probavljivih proteina, ugljikohidrata i masti. Osim toga, kako starimo sve su češći probavni problemi koji se mogu pojaviti zbog insuficijencije enzima kod starijih osoba, što pak može uzrokovati refluks želučane kiseline.
__________
Pankreatin odnosno pancreatin ili pancreatine jest smjesa probavnih enzima iz pankreasa, a dobiva se ekstrakcijom iz svinjskog pankreasa.

Sadržava lipazu, amilazu i proteazu u omjeru 5 : 4 : 3. Lipaza jest enzim koji razgrađuje trigliceride u monogliceride i masne kiseline, amilaza razgrađuje škrob na jednostavnije šećere, dok proteaza razgrađuje proteine. Takav suhi ekstrakt, naravno, ne može se uzimati jednostavno "per os" jer bi pankreatin, koji je i sam protein, bio razgrađen u želucu pod utjecajem pepsina i HCl. Zbog toga je osmišljen poseban oblik: kapsule s minimikropeletama (mikrotablete) obloženima acidorezistentnom ovojnicom. Time se omogućuje jednolično miješanje sa želučanim sadržajem, mikrotablete se ne otapaju u želucu, nego tek kad prijeđu u duodenum koji je alkalan. Takve kapsule koje sadržavaju 150 mg pankreatina primjenjuju se zajedno s obrokom i to sa svakim obrokom tako da se osigurava učinkovita količina enzima dostatnih u probavi hrane. Dakako, osoba se ipak mora pridržavati dijetetskih mjera, jer takvi pripravci nikada ne mogu nadomjestiti prirodno lučenje enzima iz pankreas.
___________

(https://miss7zdrava.24sata.hr/ i naurala.hr i https://lupilu.hr/ i wikipedia.org)