Kroz povijest umjetnosti u Dalmaciji (XIII-XIX. st.) - Kruno Prijatelj

- Studije i sinteze
=
- Izdavač : Književni krug , Split , 1995.
=
- Za izdavača : Nenad Cambi
=
- Odabrao i uredio : Joško Belamarić
=
- Uredništvo : Ivo Babić , Marin Berket , Joško Božanić , Nenad Cambi , Jakša Fiamengo , Cvito Fisković , Petar Jakelić , Živko Jeličić , Vanja Kovačić , Anatolij Kudrjavcev , Bratislav Lučin , Emilio Marin , Ivo Petrinović , Kruno Prijatelj , Drago Šimundža , Mirko Tomasović , Radoslav Tomić
=
- Urednik : Živko Jeličić
=
- Likovna oprema : Vanja Kovačić
=
- Fotografije : Jadran Babić , Živko Bačić , Nenad Gattin , Mladen Grčević , Miljenko Mojaš , Krešimir Tadić
=
- Naklada : 1000 primjeraka
=====
- 500 str. + 67 fotografija
- Meki uvez s klapnama
- Format : 12,5 × 19,5 cm
=====
- Tekstovni dio bez obilježavanja , podvlačenja.
Margine čiste.
Kompaktno stanje knjige.
Knjiga je iz otpisa knjižnice (pečati , zalijepljena arhivska kartica).
Vrlo zadovoljavajuća očuvanost.
===
Prijatelj, Kruno, hrvatski povjesničar umjetnosti (Split, 1. VII. 1922 – Split, 27. VI. 1998). Diplomirao 1946. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorirao 1947. U Splitu je radio u Arheološkome muzeju, potom je bio ravnatelj Galerije umjetnina (1950–79), redoviti profesor splitskog odjela zadarskoga Filozofskog fakulteta (1979–91) i honorarni profesor zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta (od 1972). Od 1968. redoviti član HAZU. Proučavao je hrvatsku umjetnost od antike do XX. st., poglavito dalmatinsko slikarstvo. Sustavno je istraživao i tumačio neobrađena poglavlja povijesti umjetnosti u Dalmaciji: dalmatinsku slikarsku školu XIV–XVI. st., manirizam, barok, umjetnost XIX. st., renesansne i barokne majstore iz Dalmacije koji su djelovali izvan domovine te djela stranih majstora XIV–XIX. st. u Dalmaciji i Istri. Otkrio je mnoge umjetnine, riješio mnogobrojna atributivna pitanja te uspostavio važne umjetničke opuse (Blaž Jurjev Trogiranin) i odredio im mjesto u hrvatskoj umjetnosti. Njegovi sintetski pregledi, monografije i rasprave utemeljeni su na podrobnu poznavanju pojedinačnih djela. Raspravama u stranim časopisima i knjigama popularizirao je stare dalmatinske majstore u međunarodnim stručnim krugovima. Vrjednovao je i hrvatske moderne majstore (E. Vidović, I. Job, J. Plančić) te predstavljao javnosti mlade slikare i kipare (N. Nobilo, M. Mijić). Autor je postava splitske Galerije umjetnina i mnogobrojnih izložaba i kataloga. Objavio je mnoge znanstvene studije i monografije: Barok u Splitu (1947), Slike domaće škole XV. stoljeća u Splitu (1951), Andrija Medulić Schiavone (1952), Umjetnost XVII. i XVIII. stoljeća u Dalmaciji (1956), Ivan Duknović (1957), Juraj Čulinović (1961), Studije o umjetninama u Dalmaciji (I–V, 1963–89), Slikar Blaž Jurjev (1965), Dubrovačko slikarstvo XV–XVI stoljeća (1968), Barok u Dalmaciji (u knjizi Barok u Hrvatskoj, 1982), Slikarstvo u Dalmaciji od 1784. do 1884. (1989), Splitska katedrala (1991), Fulgencije Bakotić (1993), Kroz povijest umjetnosti u Dalmaciji (XIII–XIX. st.) (1995). U čast 70. godišnjice njegova života izdan je 1992. Prijateljev zbornik u dvama svescima. Dobio je Nagradu za životno djelo 1984.