Petar - udomi me, živim u Azilu

možda vam, šta ja znam, možda ste takvi ljudi da vam njegovo oko izgleda strašno
i da zbog tog samo odskrolate dalje.
A želite psa. Al mislim ajte, ne vrijedi nagovarati...

Jer psa s kojim vas ja sada želim upoznati, za takvog psa ni nije netko skromnih
emotivnih kapaciteta,
nego netko čije srce može da se sinkronizira s drugim srcetima.
On je toolko uplašen i nježan pas
da čak i ja sada, dok pišem, tražim riječi, uvatim se kako tražim umanjenice,
ko da pazim da nekoga ne probudim

Dobar ko kruh. Ja baš volim tu rečenicu jer je jednostavna a jasna,
takvi su i psi. I njega, više od bilo kojih drugih nacifranih rečenica ta rečenica
opisuje. Petar je ko kruh dobar.

Ne bismo ga ni upoznali da nije našem kolegi Petru izletio pred auto prije mjesec i pol dana i srećom pa jest jer, nećete sad vjerovati, je bio najvjtnije otrovan
(et šta ti je sudbina), pa liječenje, jedna naša volonterka ga odvela u stan na privremenac i eo, zdrav je
al prav još uvijek nije, on je tooolko, siroče, svega ustrtaren da ti duša puca.
Ne može se naviknut na sreću, možda zna da je privremena
a možda još uvijek ne vjeruje u nju.
Ono, do nedavno je bio Niko i Ništa, tek sad je Petar,
tek sad je upoznao unutrašnjost zgrada u kojima ljudi žive, prvi put je vidio tv, čuo tramvaj, semafor, shvatio šta je to JASTUK, kako je kad ti je fino i meko i TOPLO.
On ima oko 2 godine, auto ga je pokupio usred ničega, okolo su bile samo njive.
Kako je rastao, gdje je živio, kako se hranio...

Sve to opravdanje je za svaki njegov trzaj. Npr kad ga je dovela u stan (u kojem se NIJEDNOM nije uneredio il da je išta pipnuo!)
stavila mu je krevet, kereći krevet s jastukom, kao da je on znao šta je to,
kao da se bojao da nešto ne poremeti on je ležao, ko u kazni, pored, na krpari za noge brisat. Kako su ga cijeli život tretirali
vjvtno je mislio da ne zaslužuje ništa bolje

Extra je nježan, odan. Sad već spava u krevetu, prije neka dva tjedna
šetao ga je privremenkin partner i desilo se da se uplašio u šetnji i brisnuo,
mi ono - svi nanoge a on, nije prošlo 10 minuta, eto ga...čeka on pred zgradom
Kažu mi da sad već super šeće na povodcu
i da je sve bolji u smislu da se svega manje boji,
a nekidan, priča mi Miranda - nekidan su bili u šetnji i prelaze cestu, na drugom kraju
trafostanica na kojoj je oogromni mural kojim dominira ljudska glava, muška.
Kaže, kad je on vidio mural, kad se on uplašio...
Mislim, uspjela ga je smiriti, al eto, premda mislim za Petra da je baš umjetnički tip
očito ne cijeni street art

Kad šeću ulicom i kad im netko ide u susret Petar se pomakne na travu da bi propusti druge pješake. Eto tolko vrijedi u istoj rečenici spomenit njega i kruh i dobrotu.
Kužite?

I sad, ako je to što je u nesreći, kad ga je udario auto, stradalo i oko (koje mu ne pravi ama baš nikakve probleme)
ako je to sve što vidite
i ako je to ono što vama smeta...
Onda jbg, onda sam džaba pisala jer vi ne možete razumjeti ništa od tog svega...

Službeni broj našega Azila Udruge Pobjede u Nemetinu je 095 87 230 87,
a dobiti nas možete od ponedjeljka do subote u vremenu između 9 i 16 sati.
Radno vrijeme Azila za posjetitelje je svakodnevno:
ljeti - od 10 do 18
zimi - od 10 do 16