Alta - Udomi me, živim u Azilu!

a njene oči kao klikeri...
(to znate vi koji ste rasli u prašini klikeranja i kolko vas to podsjećanje na djetinstvo budi...)
u kojima se miješaju i plava i žuta i smeđa, ta pera dječjih dana
a svaka od njih skriva svemir za sebe,
pokoju želju i nadu,
i jednu tužnu dušu.

I zaiskre ponekad, majkemi, i Alta je jednom bila malecka, i ona je bila dijete,
mala djevojčica.
I uhvatila sam se da ju zamišljam kao štene.
najvrckastija je među braćom i sestrama!
uživa trčkarati za mamom, uživa povijati golubove
i ukrasti malo hrane vrapčićima, pa čak i razmjestiti papuče po dvorištu
veseli se!
(koji je lijep prizor pod mojim kapcima...)
I sigurna sam da se radovala baš svemu,
vidi se to u njoj,
ipak ti neko vrijeme sreće ostavi taj trag negdje duboko u duši
koji otkriješ i koji zasjaji u momentima kada u nepoznatom vidiš nešto poznato.
koji te podsjeti na tebe.
Kao Alta kada je čula nježan ženski glas

Ponovno su pred njom prošle slike kojih se sjeća od davno prije,
pa i cvrkut ovih naših dbelih azilskih vrbaca možda ju je sjetio da se ipak ima čemu smiješiti.

Odrastala je daleko od svega čemu se kao štene veselila.
odrastala je na mjestu koje je ostavilo puno dublje i bolnije tragove
i zbog kojih je Alti u očima uglavnom tuga.
ona koja te cijelu obuzme, pa ti se tijelo stegne
i misliš da bi ti srce eksplodiralo da ga rebra ne štite.
ona zbog koje ti bude teško i proći kroz vrata
jer ona označavaju nešto novo i nepoznato,
a zadnji puta kada si se to usudila nije dobro završilo
jer si ti završila na mjestu koje ti je postala i sudbina i kazna
i život.

Alta je došla kod nas 27.4. (a rodila se u 2020.) i trebalo joj je dva tjedna da izađe iz svog boksa,
da se usudi pokazati nam da je mala, vesela djevojčica u njoj još uvijek tu negdje
i da ne odustajemo od nje.
otišla je na privremeni smještaj kod divnih ljudi,
uz kojih će se podsjetiti na to što znači ljubav.
jučer je prvi puta izašla u šetnju.
i imala svu podršku ovog svijeta
i imat će.
i jedva čekamo da se Alta konačno počne
smiješiti.

Službeni broj našega Azila Udruge Pobjede u Nemetinu je 095 87 230 87,
a dobiti nas možete od ponedjeljka do subote u vremenu između 9 i 16 sati.

Radno vrijeme Azila za posjetitelje je svakodnevno:
ljeti - od 10 do 18
zimi - od 10 do 16