Rodoslovlja hrvatske autohtone pasmine konja hrvatski posavac 2004.

Hrvatski stočarski centar
Urednik: Mato Čačić - grupa autora
VELIKI FORMAT, STR. 175
U VRLO DOBROM/ODLIČNOM STANJU
Naplavne pašnjačke površine hrvatske posavine i turopolja kroz stoljeća nepromijenjen su krajolik Republike Hrvatske. Poklon prirode sastavljen od pašnjaka, šuma i izobilja vode, kao i nekoć služi gotovo cjelogodišnjoj ispaši konja, goveda i svinja. Ekološki čimbenici utjecali su na oblikovanje autohtone pasmine konja poznate pod imenom HRVATSKI POSAVAC. Kao glavne značajke ove pasmine treba istaknuti otpornost i sposobnost adaptacije na nepovoljne okolišne čimbenike, ranozrelost, dobru plodnost, veliku skromnost u hranidbi i iskorištavanje krme niske kakvoće. Veliki pašnjački potencijal navedenih uzgojnih područja iskoristiv je u ekološkoj proizvodnji, a svjetski ekološki trendovi u prehrani ljudi ovom području otvaraju vrata tržišta u kojem ekološki proizvedeno meso i mlijeko ima poseban status. Stoga konjogojstvu u ovom kraju treba posvetiti veću pažnju. Opstanak hrvatskog posavca značajan je i sa stajališta proizvodnje ekološke hrane i sa stajališta očuvanja biološke raznolikosti i kulturne baštine područja u kojem se uzgaja. Uzgojni program konjogojstva Republike Hrvatske iz 1998. godine upravo naglašava da hrvatski posavac danas ima veliku ekološko uporabnu vrijednost i visoku uzgojnu vrijednost u tom smislu. Zbog postojeće potražnje za konjskim mesom u nekim zemljama Europske Unije i dodatno ekološki uzgoj, preduvjeti su zbog kojih bi hrvatski posavac uz hrvatskog hladnokrvnjaka i međimurskog konja mogao postati značajan hrvatski izvozno - dohodovan proizvod. Matične knjige hrvatskog posavca otvorene su 1991. godine prvim umatičenjima, a zatvorene nakon završenog sveukupnog terenskog rada i odabira grla koja su svojom vanjštinom odgovarala standardima postavljenim u uzgojnom programu
POGLEDAJTE I OSTALE MOJE OGLASE
HVALA