Branimir Becić - ljevači

Branimir Becić - ljevači
unikatni keramički tanjur promjera 36 cm


Branko Becić rodio se 14. prosinca 1923. godine u Sarajevu, na samom svršetku plodonosnog blažujskog razdoblja njegova oca slikara Vladimira Becića. Branko Becić je dijete oriolikvačkog i slavonskog krajolika, kroz koji ga je doslovce za mladenačku ruku proveo njegov otac. Godine 1947. započinje studij slikarstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti kod profesora Vjeke Paraća i završava 1951. kod Jerolima Miše.
Slikar Branko Becić sklon je akvarelu kao osebujnoj tehnici umijeću lakih i odmjerenih nanosa u vodi rastopljena pigmenta. Kod Branka Becića nije teško otkriti obuzetost krajolikom usporedno s tehničkom besprijekornošću akvarela na zamišljenoj crti od Vladimira Becića, Ivana Domca i osjetljivog Antuna Mezdjića, na onoj istoj začudnoj poveznici obilježenoj hrvatskim sezanizmom.
Slikarski pogled Branka Becića seže do svijetlih i oblačnih obzorja hrvatskoga sjevera i juga, do cvijeća u vazi, mrtvih priroda i ćupa s kistovima u pouzdanosti atelijera. Doduše, u posljednjem desetljeću prevladat će pogled kroz prozor atelijera na Crkvicu svetoga Roka u istoimenom perivoju, na obronak brijega obrastao žbunjom i pokojim stablom.
Tako je i 1994. godine izložio nadasve zanimljiv ciklus veduta, slikarski odrješit, jasan i pomalo sjetan hommage Zagrebu. Blag i obziran u ljudskim susretima, Branko Becić je uspio sažeti vjernost tradiciji dobra slikanja i vjerodostojnost interpretacije samoga motiva pred kojim se nalazio. Umijeće slikanja omogućilo mu je da ostvari zavidnu slikarsku sintezu - u slikama uzbuđenja doživljajem prirode i topline ugođaja vlastita zagrebačkog doma.