SVEČNJAK, akademski slikar

Slika akademskog slikara Svečnjaka
Ulje na lesonitu i kombinirana tehnika
DImenzije piše na fotogafiji
499 €

Vilim Svečnjak (Zagreb 12. srpnja 1906. - Zagreb, 3. lipnja 1993.), hrvatski akademski slikar i grafičar.
1908. godine obitelj seli iz Zagreba u Čabar.
1912. godine nasuprot kuće, u kojoj je živjela obitelj Svečnjak, nalazila se krčma i trgovina mješovite prekomorske kolonijalne robe. Pivnica je bila okrenuta trgu i tu se jednog dana pojavio neki radnik zaposlen u pilani. Taj bi čovjek subotom i nedjeljom, u slobodno vrijeme, oslikavao dna velikih bačava. Bio je samouk, a na tim bačvama slikao je prizore iz seoskog života: žetve, berbe grožđa, svadbe, sajmove, crkvene godove i pučka veselja.
Svečnjak o tome kaže: "Slikao je tako sjajno da sam ja stajao zarobljen čarolijom njegovog umijeća. Moji su me vršnjaci zvali u igru, ali ja se nisam odazivao. Fasciniran neodoljivom i sugestivnom ljepotom prizora, koji su nastajali pred mojim očima iz kista ovog pučkog majstora, nisam se satima micao od njega. Tada sam dobio želju da i sâm pokušam risati, a risao sam kao većina djece moga uzrasta. Ali imao sam i malo sreće, jer mi je brat moje majke, Štefan Kolenko, namještenik na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, inače sušta dobrota od čovjeka, čim je čuo za moju sklonost, počeo redovito slati slikarski pribor, pastele i akvarele, a osim toga pretplatio me na bečki časopis "Jugend". Svaki slobodni trenutak pasionirano sam koristio za crtanje i bojanje. Tako se u meni rodio slikar."
Od 1919. do 1925. godine školuje se na Drugoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Tu su mu nastavnici crtanja Krušlin, Angeli Radovani i Zlatko Šulentić. Svi oni zapažaju njegovu darovitost za risanje i akvarel, pa mu savjetuju da se nakon završetka gimnazije upiše na Likovnu akademiju.
1927. upisuje se na Umjetničku akademiju, ali stjecajem okolnosti, ne na slikarski, nego na kiparski odjel. Nastavnici su mu Rudolf Valdec, Frane Kršinić, Ivo Kerdić, a povremeno i Ivan Meštrović.
1929. prelazi na slikarski odjel Akademije, gdje će mu nastavnici biti Ljubo Babić, Maksimilijan Vanka, Vladimir Becić, Tomislav Krizman i Marino Tartaglia. Na liniji programa Zemlja, uspostavlja veze s Krstom Hegedušićem i arhitektom Dragom Iblerom. Program grupe bile su sljedeće teze: "Treba živjeti životom svog doba. Treba stvarati u duhu svog doba. Suvremeni život prožet je socijalnim idejama i pitanja kolektiva su dominantna. Umjetnik se ne može oteti htijenjima novoga društva i stajati izvan kolektiva. Jer je umjetnost izraz naziranja na svijet. Jer su umjetnost i život jedno".
Kasnije Svečnjak kaže da, od svih izvrsnih pedagoga, najviše duguje Ljubi Babiću.
1933. nakon završene Akademije, dobiva francusku stipendiju i odlazi u Pariz. Na Sorboni sluša predavanja prof. Schneidera.
Od 1935. izlaže svugdje po Svijetu na izložbama, samostalnim ili zajedničkim, svoja djela do kraja svog života.
1946. predaje likovni odgoj u gimnaziji na Sušaku. Osniva podružnicu ULUH-a u Rijeci, kojoj predsjedava do 1951.
1949. osniva i postavlja Galeriju likovnih umjetnosti u Rijeci, čiji je prvi direktor.
1954. svoje radove izlaže na XXVII. bijenalu u Veneciji.
1955. izabran za predsjednika LIKUM-a na kojoj dužnosti ostaje do 1957. Radi na scenografiji za Shawovu Svetu Ivanu, koju režira Bojan Stupica u HNK u Zagrebu.
1962. osnovao grupu Ars.
1968. osniva Aktiv za likovnu kulturu Hrvatske pri Gradskom komitetu SKH u Zagrebu te obnaša dužnost sekretara tog aktiva do 1971. Retrospektivna izložba (1934. – 1968.) u Modernoj galeriji Narodnog muzeja u Zadru.
1969. u Bolu na Braču kupio staru kamenu kuću u kojoj boravi preko ljeta i slika isključivo krajolike.
Za redovitog člana Akademije znanosti i umjetnosti izabran je 1988. godine