Krsto Hegedušić, ulje na platnu ,Na ekonomiji', 60x50cm, certifikat

Vrhunski rad našeg velikog hrvatskog slikara Krste Hegedušića. Radi se o ulju na platnu s motivom žetve pod nazivom " Na ekonomiji". Zanimljivost je što je s druge strane platna započet sasvim drugi motiv bebe. Kompententni stručnjak kojem sam se obratio pretpostalja da je slika nastala 1940-ih godina, nakasnije ranih 50-ih. Većina je ranijih i kasnijih slika datirana na samom platnu uz signaturu. Osim toga, 40-ih Hegedušuć slika djela sa sličnom tematikom: Okapanje gorica, Mlaćenje žita, Skupljanje žita i slično. Ako pretpostavimo da je beba na reversu kći Mirjana, rođena 1941., onda - uz tu pretpostavku - datacija u rane 40-e postaje uvjerljivija. Hegedušićeve slike iz 40- ih su doista rijetke jer nije mnogo slikao, a ono što je naslikao najčešće je zagubljeno. Zato ova slika ima izrazitu vrijednost.

Slika dolazi s velikim masivnim okvirom 90x80cm s paspartuom od plavoga pliša. Dimenzija same slike je 60x50cm. Uz sliku dobivate potvrdu od autorove kćeri Mirjane da se radi o originalnom dijelu s čije druge strane se nalazi započeta njena slika kao bebe. Slika je kupljena od g. Mirjane Hegedušić 1989. godine.

Hegedušić, Krsto, hrvatski slikar (Petrinja, 26. XI. 1901 – Zagreb, 7. IV. 1975). Završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1926 (T. Krizman, V. Becić), potom se usavršavao u Parizu 1926–28. Godine 1929. bio je jedan od pokretača i osnivača Udruženja umjetnika Zemlja. U Hlebinama počeo 1930. podučavati seljake slikarstvu, pa se ondje tijekom vremena razvila tzv. hlebinska slikarska škola. U časopisima i zbornicima (Književnik, Savremena stvarnost, Pečat, Ars) objavljivao članke o likovnoj i kulturnoj problematici. Zbog svojih socijalističkih pogleda u više je navrata bio zatvaran. Od 1937. predavao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu; od 1950. vodio Majstorsku radionicu za poslijediplomski studij slikarstva. Jedan od utemeljitelja skupine Mart (1956). Bio je član JAZU (danas HAZU) od 1948. Godine 1953. pokrenuo je časopis Bulletin Instituta za likovne umjetnosti i potaknuo osnivanje Arhiva za likovne umjetnosti i Kabineta grafike HAZU. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1970).

U traganju za samostalnim, istodobno nacionalnim i socijalnim likovnim govorom, nalazio je poticaje u flamanskom slikarstvu i angažiranome realizmu skupine nova stvarnost, preuzimao je iskustva ekspresionizma, kubizma, fovizma. U hrvatsko slikarstvo unosio je gotovo posvemašnju plošnost boja mjesnoga kolorita, nižući intenzivne kromatske površine jednu do druge. Na njegovim se jednostavnim kompozicijama iz toga razdoblja prepleću satirički, groteskni i nadrealni elementi (Bilo nas je pet u kleti, 1927; Rekvizicija, 1929; Poplava, 1932; Justitia, 1934; Bitka kod Stubice, 1939). Tih je godina izdao zbirku realističkih socijalno angažiranih crteža Podravski motivi, s predgovorom M. Krleže (1932). Od 1945. razrađivao je vlastiti koncept, pročišćavao i sažimao likovni izraz, proširivao krug motiva (sve su češći motivi grada), a u djela nerijetko unosio tjeskobu i prosvjed (Marija Gorska, 1950; Liquer Foxy, 1959; Soho, 1967). Godine 1969. izradio svečani zastor Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu (Anno Domini 1573); za isto je kazalište radio scenografije i kostime (Adelova pjesma, I. Parać; Matija Gubec, M. Begović). Godine 1971–74. izradio je predloške za ciklus fresaka u Spomen-domu na Tjentištu, BiH; lapidarnim realizmom prikazao je mnogobrojne potresne ratne prizore (Tifusari, Zbjeg, Apokalipsa). Ilustrirao je knjige (Balade Petrice Kerempuha M. Krleže).