Radina priča
Kao i svi koji ne vole besposličariti pribojavao sam se penzije. No, jednog sam dana, sasvim slučajno, pretraživanjem kategorije ''Razno'' na njuškalu otkrio interes, koji je s vremenom prerastao u zanimljiv hobi, a to je skupljanje starih radio aparata, tzv. lampaša.
Zapravo, ne znam točno što me privuklo starim radijima. Vjerojatno je kombinacija više faktora, povijesnog i društvenog konteksta, jer su ih, kad su se pojavili negdje početkom 20. tog stoljeća, sebi mogli priuštiti samo bogati.
Naravno, tu je i njihova estetska vrijednost. Puno je starih radija, naročito onih prije 1950-tih godina prošlog stoljeća koji su iznimno lijepi primjerci.
Dio moje zbirke starih radija.
Interes je prerastao u hobi u onom trenutku kada sam par primjeraka koje sam nabavio odlučio popraviti tako da se mogu slušati kao najnormalniji, suvremeni radiji.
Obnavljam im kutije, tapacirung i mehanizam. I eto, hobi traje već duži niz godina, a preko njega ili točnije njuškala, upoznao sam puno zanimljivih ljudi, hobista koji poput mene skupljaju neobične stvari.
Ovako izgleda stari radio
prije obnove, bez kutije.
Počeo sam skupljati i
kaminske satove.
U komunikaciji s nekima od njih, a i daljnjim njuškanjem, polako sam razvio interes i za starim satovima, pa sad osim lampaša tražim stare mehaničke, zidne i kaminske satove, a pomalo se popunjava i zbirka starih ruskih ručnih satova.
Svaki radio u zbirci arhiviram.
Pogledaj Radinu priču
Prije cca. 5 godina, imao sam tek
nekoliko starih radija.
Zbirku lampaša za sada još ljubomorno čuvam. Previše sam vremena i truda uložio i nekako mi je žao odvojiti se od njih. Ipak, oglasio sam ih par, uglavnom modele koje već imam. Sve ostalo što ne čuvam tako ljubomorno, poput ekstra para rezervnih guma ili bicikla kojeg je moj unuk prerastao, oglasio sam na mjestu na kojem sam pod ''stare dane'' otkrio razne nove interese, njuškalu.
