AFRIČKA kretanja - Zdravko PEČAR

- Izdavač : "Naprijed" , Zagreb , 1965.
=
- Za izdavača : Kalman VAJS
=
- Korektori : Vera ŠVENDA , Melita RUNJE
=
- Opremio : Zoltan GABOR
=
- Urednik biblioteke : Jozo LAUŠIĆ
=====
- 596 str.
- Tvrdi uvez + zaštitni omot
- Format : 14,5 × 19,5 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez podvlačenja,podcrtavanja.
Margine bez obilježavanja.
Kompaktno stanje knjige.
Tragovi godišta i korištenja najviše uočljivi na zaštitnom omotu sa naglaskom na rubne linije.
==========
Zdravko Pečar bio je iznimna ličnost jugoslavenske kulture, a njegov životni put više nego uzbudljiv. Velik dio svog života proveo je u Africi, i kao novinar i kao diplomat, ostavivši nam u nasljeđe vrijednu zbirku umjetnina i osobnu arhivu fotografija koju je ostavio u nasljedstvo današnjem Muzeju afričke umjetnosti.
Rođen je u Čakovcu 1922. godine. Početkom Drugog svjetskog rata uključio se u NOB. Već u tom razdoblju počinje se baviti novinarstvom. Karijeru je započeo u partizanskom listu Naprijed. Tijekom rata uglavnom se bavio izvješćivanjem iz Slavonije. Čak je i sudjelovao na strani partizana u bitci za Ludbreg, gdje je bio među rijetkim preživjelim. 1943. godine ranjen kod Voćina, u Slavoniji.
Odmah nakon rata postaje urednik "Politike". Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu (1951.). Kao već istaknuti novinar, bio je dopisnik najvažnijih dnevnih listova i novinskih agencija, poput Tanjuga, "Borbe" i "Politike". Fokus njegovog novinarskog rada bilo je izvještavanje iz Afrike i Bliskog istoka.
Doktorirao je povijest 1964. i radio je u Institutu za proučavanje međunarodnog radničkog pokreta. Bio je poliglot, istaknuti novinar i fotoreporter, ali i cijenjeni diplomat. Tako je 1967. imenovan veleposlanikom Jugoslavije u Maliju, a 1973. u Gani i okolnim zemljama.
Zanimljivo je da je Pečar bio prvi direktor Radio Jugoslavije i da je s te dužnosti otišao u mirovinu 1984. godine.
Njegov boravak u sjevernoj Africi, posebice u Egiptu i Alžiru, rezultirao je s nekoliko značajnih monografija na kojima je radio zajedno sa suprugom Vedom Zagorac. Knjiga "Republikanski Egipat" (1955.) bila je i prva monografija koja se bavila Egiptom u Jugoslaviji. Nekoliko godina kasnije Pečar je dopunio ovu monografiju, nakon čega je izašla kapitalna monografija „Egipat. Zemlja – narod – revolucija“.
Zahvaljujući svom položaju, političkom i profesionalnom, Pečar je bio svjedok značajnih događaja na Bliskom istoku i u Africi. Tako mu je pripala čast da kao prvi strani novinar intervjuira egipatskog generala Nagiba i predsjednika Nassera. Imao je i ekskluzivno pravo pratiti Tita tijekom njegova posjeta Egiptu 1955. godine. Tada je nastala njegova značajna fototeka koja se danas čuva u Muzeju afričke umjetnosti.
Osnivanje ovog muzeja zapravo je projekt Zdravka Pečara i Vede Zagorac, koja je možda i najzaslužnija za stvaranje umjetničke institucije koja će pohraniti jedinstvenu umjetničku zbirku, odnosno reprezentativnu zbirku predmeta kako bi se mogla prezentirati kao cijeli na jednom mjestu.
Zdravko Pečar je 1988., nekoliko godina prije smrti, izabran za počasnog člana Saveza afrikanista Jugoslavije, a Muzeju afričke umjetnosti ostavio je svoju arhivu koja predstavlja vrijednu kulturnu baštinu Beograda i Srbije.
Novinar i veleposlanik Zdravko Pečar preminuo je 1993. u Rovinju.
Bio je nositelj brojnih jugoslavenskih i afričkih odlikovanja. Nakon razvoda od Vede Zagorac oženio se Jasminom Pečar s kojom je dobio kćer. Dugogodišnjim predanim radom, i kao novinar i kao diplomat, Pečar je ostavio dubok trag u kulturnoj povijesti Jugoslavije.