Tao Te čing Lao Ce

“Tao Te Ching” napisan je prije 2500 godina i klasik je kineske kulture no odavno je prerastao granice svog porijekla i danas se svrstava u bezvremenske vrhunce svjetske literarne baštine.

U originalnom kineskom zapisu sastoji se od 81 pjesme, koje su podijeljene u dvije cjeline: pjesme 1. – 37. posvećene su tumačenju pojma „tao“ ili „puta“, nemanifestiranog izvora svega stvorenoga, dok se pjesme 38. – 81. bave učenjem o „te“, vrlini.
Tekst se smatra temeljnim djelom taoističke filozofije i knjiga je smjernica o tome kako živjeti dobar i skladan život.
On nudi niz uvida o životu i prirodi, i više su to sugestije nego pravila ili tvrdnje.

“Tao Te Ching” napisan je na klasičnom kineskom jeziku, slikovnom jeziku koji ne poznaje interpunkcijske znakove, nema aktiv ili pasiv, nema jedninu i množinu, padeže, gramatički rod ni glagolsko vrijeme.
Usto, u taoističkoj maniri, neki su dijelovi teksta namjerno nejasni i dvosmisleni, ostavljajući slobodu vlastitog doživljaja i tumačenja.

O autoru Lao Tzu u svojim stihovima stvara posebno raspoloženje – atmosferu mira, umjerenosti, skromnosti, blagosti, prihvaćanja onog što donosi život i služenja općem dobru. Za taoiste stvarnost je bila nemjerljiva, ali ne i neshvatljiva za onog čiji je um smiren.

Možda je najveća vrijednost ove knjige upravo u tome što otvara nova gledišta i poziva nas da prigrlimo razne mogućnosti koje nam život pruža. Iako su pjesme označene rednim brojevima, nije ih nužno čitati kronološkim slijedom. Svaka se od njih može promatrati kao zasebna cjelina, univerzalna poruka i neposredan poticaj za promišljanje i meditaciju.

Razumijevanje kineske civilizacije nije moguće bez shvaćanja taoizma, filozofije koja je oblikovala ne samo kinesku duhovnost već i umjetnost, znanost i politiku. I upravo su u Tao Te Chingu, napisanom oko 300. g. pr. Kr., prvi put prikupljena temeljna vjerovanja taoizma