Jure Kaštelan - Pjesme

Jure Kaštelan
Pjesme

Izdavač: Sarajevo: "eselin Masleša" 1982
Tvrdi uvez, 163str
Knjiga je u odličnom stanju

Moguće slanje kioskom Tiska (kupac plaća dostavu) ili osobno preuzimanje u Zagrebu

KAŠTELAN, Jure, pjesnik, esejist i prevoditelj (Zakučac kraj Omiša, 18. XII. 1919 — Zagreb, 24. II. 1990). Maturirao 1938. u klasičnoj gimnaziji u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1947. diplomirao slavistiku te 1956. doktorirao tezom Lirika A. G. Matoša (Rad JAZU, 1957, 310). U partizanima 1942–45, član redakcije Vjesnika i urednik u nakladničkoj kući Novo pokoljenje 1945–48. te referent za kulturu u Agitpropu CK KPH 1948–49. Od 1950. radio je na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta, isprva kao asistent, docent od 1961, izvanredni profesor od 1972. te redoviti profesor teorije književnosti od 1976. do umirovljenja 1980. Bio je lektor hrvatskoga jezika na Sorbonni 1956–58. Redoviti član JAZU od 1979. i voditelj njezina Zavoda za književnost i teatrologiju od 1985. do kraja života. Pjesme, novele, osvrte, eseje, književne kritike i studije objavljivao je u novinama i časopisima Omladina (1936–37), Jadranska vila (1937), Novo doba (1937–38), Jadranski dnevnik (1938), Hrvatska revija (1939), Jadranska straža (1939–40), Ilustrirani vjesnik (1946–47, 1949, 1951), Republika (1946–54, 1960–61), Hrvatsko kolo (1949, 1951–54), Filmska revija (1950), Kulturni radnik (1950, 1952, 1956–57, 1959, 1961), Horizont (1951), Radost (1951, 1957, 1959–60, 1965), Čuvar Jadrana (1952, 1957–59), Glas Slavonije (1952, 1954–55, 1960), Krugovi (1952), Slobodna Dalmacija (1952, 1954–55, 1963), Vjesnik (1952, 1954–56, 1958–64, 1973, 1984–85), Borba (1953, 1955–56, 1960, 1962–63, 1965, 1971–72), Narodni list (1953–57), Politika (Beograd 1953–54, 1963, 1967, 1972, 1984), Novine mladih (1954), Delo (Beograd 1955, 1957), Studentski list (1955, 1963), Školske novine (1955), Novi list (1956–57, 1960), Odjek (1958, 1969, 1971, 1973–75), Polja (Novi Sad 1958), Književne novine (Beograd 1959), Književnik (1959–61), Naše teme (1960–61), Telegram (1960–63), Večernji list (1960, 1974, 1980, 1983), Kolo (1963, 1969), 15 dana (1963, 1965, 1969, 1972), Forum (1964, 1970–72, 1980, 1985, 1988), Vjesnik u srijedu (1964–65), Praxis (1965), Razlog (1965), Umjetnost riječi (1966–67), Poljički zbornik (1968, 1971), Vidik (1968, 1970), Kritika (1969), Dometi (1972), Teka (1974), Termin (1976), Zadarska revija (1980), La Battana (1982), Oko (1982–83), Revija (1989). Već u prvoj zbirci pjesama, Crveni konj (1940), popraćenoj ilustracijama E. Murtića, naklada koje je zabranjena i uništena (zbog lijevoga ideološkoga tematskoga sloja, a dijelom i zbog, za onodobne društvene kodove, smjele tematizacije ljubavnih čežnja, te tjeskobnih slutnja nadolazećega rata), uspostavio je karakterističan pjesnički obrazac oblikovan prožimanjem nasljeđa usmenoga pučkoga pjesništva i europske modernističke poezije, napose nadrealizma i lirike F. Garcíje Lorce, s glavnim motivima slobode i ljubavi te, njima suprotstavljenima, straha i smrti. U tom smislu, njegove sljedeće zbirke Pijetao na krovu (1950), u koju je uključio i dio prve i u kojoj je korpus motiva blago proširio tematizacijom ratnih iskustava (kao u svojoj najpoznatijoj pjesmi Tifusari), potom Biti ili ne (1955), Malo kamena i puno snova (1957), Divlje oko (1978) te samostalno objavljena poema Otvorena pesma (Kragujevac 1976) ne pokazuju vidljive estetske oscilacije, već produbljuju i razrađuju isti registar. Njegova je poezija temeljena na slici odn. slikovnosti, a u skladu s razlikovanjem pojmovnoga od slikovnoga pjesništva. Odlikuje se dominacijom imenica, čestom uporabom eliptičnih rečenica, neologizmima i inovativnom metaforikom, odn. neočekivanim i naglim metaforičkim preinakama osnovnih leksičkih značenja. Versifikaciju obilježavaju interferencija stihova akcenatske, silabičke, akcenatsko-silabičke, govorne i sintagmatske osnove, od deseterca i osmerca (u formama bajalica i brojalica) do slobodnoga stiha, česta opkoračenja, ponavljanja, sintaktički paralelizmi, inverzije, anafore, asonance i aliteracije, postupci koji, uz nejednoliku strofnu razdiobu, tvore poliritmične cjeline. Nastala u težnji da se ostvari dodir s totalitetom (P. Pavličić), Kaštelanova poezija tu težnju konkretizira preklapanjem nekoliko područja pohrane totaliteta: krajolika, napose sredozemnoga odn. zavičajnoga, kulture (predaja, legende, antika), jezika književnosti te individualnoga ljudskoga iskustva (poput ljubavnih osjećaja ili odnosa prema smrti). U skladu je s takvim ontološkim usmjerenjem i autorova težnja prema apstrahiranju motiva, dovedena do vrhunca u zbirci Divlje oko, gdje su pjesme strukturirane na oprjeci svjetlosti i tame koja se razvija u nizu metonimijskih slika, potom sklonost prema arhetipskim simbolima, metafizičkim i mitskim predodžbama i snolikim vizijama, zbog kojih se njegova poezija može označiti i kao poezija razaznavanja, takva koja okreće uobičajene veze sna i jave te se vizija pričinja zbiljom, sa snom kao stanjem spoznaje. Oprjeke i dihotomije na kojima je gradio svoje pjesme K. je istodobno nadilazio poetičkom homogenošću i skladom sadržaja i forme, zbog čega je njegova poezija i definirana kao »klasično moderna« (A. Stamać). U mnogim je pjesmama tematizirao i samo pjesničko stvaranje, razvijajući ideju o istovjetnosti poezije i poetike, a takvo je stajalište, spojeno s fenomenološkim pristupom, razvidno i u njegovim književnoteorijskim i književnopovijesnim tekstovima. Među njima opsegom se izdvajaju doktorska disertacija, kojom je započeo proces Matoševa prevrjednovanja, te studija o lirici A. B. Šimića Približavanje (1970), a zapaženi su i radovi o T. Ujeviću, D. Cesariću, D. Tadijanoviću, I. G. Kovačiću te odnosu Kovačića i Dantea. Autor je stihova u pjesničko-grafičkim mapama Skoplje u tvojim očima (Zagreb 1964) i Zavjet za Epetion (Zagreb 1984), s Murtićevim likovnim prilozima, Rbine sna – tlapi jave (Zagreb 1979) i Okrenut moru (Zagreb 1986), s likovnim prilozima F. Para, te Sve plavo, nebeski plavo (Zagreb 1989), s likovnim prilozima M. Trebotića. Pisao je i novele (zbirka Čudo i smrt, 1961), kojih su značajke asocijativnost, nepoštivanje uzročno-posljedičnoga reda, svođenje likova na tipove, destrukcija radnje te izraženost strukturnih komponenata – pripovjedača i govora – pri čem je kombinirao različite tipove diskursa. Autor je pjesničkih dramskih tekstova Pijesak i pjena (1958, praizvedba u Zagrebačkom dramskom kazalištu 1958) i Prazor (Forum, 1972, 7–8; praizvedba na Radio-Zagrebu pod naslovom Prizori s pticom 1974. te na Splitskom ljetu 1976) te radijske drame I da i ne (praizvedba na Radio-Zagrebu 1962). Napisao je i tekstove za likovne monografije J. Kneževića (1970), O. Glihe (1983) i Murtića (1985) te kataloge likovnih izložba Exata 51 (1953), Murtića (1953, 1977, 1981, 1983, 1985), Glihe (1964, 1968), V. Radauša (1964), Kneževića i A. Kaštelančića (1977). S francuskoga je preveo romane Flore Dosen Život kao život (Zagreb 1976), Ja, svemir (Zagreb 1979), Ilirka (s Višnjom Machiedo, Zagreb 1988) te knjigu G. Apollinairea o kubistima Novi duh (Split 1984), s talijanskoga knjige pjesama E. Sequija Dani na raskršću (Zagreb 1953) i L. Martinija Sličnosti (Zagreb 1982) te pjesme S. Quasimoda u zbirci Život nije san (uz O. Delorka, M. Machieda, N. Milićevića i J. Ricova, Rijeka 1968), sa španjolskoga Poeziju P. Nerude (uz Milićevića, Zagreb 1965) te pjesme Garcíje Lorce u zbirci Umro od ljubavi (uz Z. Goloba, D. Ivaniševića i Milićevića, Zagreb 1971), s češkoga Pjesme J. Wolkera (s Lj. Jonkeom, Zagreb 1955). Prevodio je i za kazalište, s francuskoga Muhe J.-P. Sartrea, sa španjolskoga Ciganski romancero Garcíje Lorce (uz Ivaniševića, Milićevića i Sunčanu Kunej), a s ruskoga Maskaradu M. J. Ljermontova. S makedonskoga je preveo i uredio Makedonske narodne pjesme (Zagreb—Beograd 1948). Također je uredio Narodne pripovijetke (Zagreb—Beograd 1948), Pjesme o hajducima i uskocima (Zagreb 1949), Oganj i ruže. Pjesme narodne revolucije (Zagreb 1956), zbirku Ujevićeve poezije Rukovet (Zagreb 1950), Šimićeve Pjesme i prozu (Zagreb 1963) te izbor Cesarićeve poezije i eseja Voćka poslije kiše (Zagreb 1980). Bio je suurednik (i jedan od prevoditelja) Biblije (Zagreb 1968) i Kovačićevih Sabranih djela (Zagreb 1983). Pogovorima ili predgovorima popratio je više knjiga hrvatskih i stranih pisaca, primjerice Idiota F. M. Dostojevskoga (Zagreb 1969) i Buntovni grad L. Amada Blanca (Zagreb 1975). Objavljeno je više knjiga izbora iz Kaštelanovih djela (u Hrvatskoj Zvjezdana noć, 1966; San u kamenu i druga viđenja, 1981; Izabrana djela, 1983; Krilati konjanik, 1991; Izbor iz djela, 2000), a 1999–2004. četiri knjige Djela (Pjesništvo; Proza, drame; Studije, ogledi; Pobude i prizori). Pjesme su mu uvrštene u antologije Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva od početaka do danas (Zagreb 1970), Naša ljubavnica tlapnja (Zagreb 1992), Skupljena baština (Zagreb 1993), Na srebrnim potplatima (Zagreb 1996), Uskličnici (Zagreb 1996), Antologija suvremene hrvatske poezije (Zagreb 1997), U sjeni transcendencije (Zagreb 1999), Probrana baština (Zagreb 2001), Međaši (Zagreb 2004) te prevođene na albanski, bugarski, češki, engleski, esperanto, francuski, mađarski, makedonski, nizozemski, norveški, njemački, poljski, rumunjski, ruski, slovački, slovenski, talijanski, turski i ukrajinski. Prema motivima Tifusara V. Mimica je režirao istoimeni crtani film (1963), a V. Bulajić igrani film Pogled u zjenicu sunca (1966). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1984. te Goranova vijenca za cjelokupni pjesnički opus 1986.

Moguće slanje kioskom Tiska (kupac plaća dostavu) ili osobno preuzimanje u Zagrebu