GUSTAV KRKLEC, Lastavica nad gradom

GUSTAV KRKLEC, Lastavica nad gradom
Nakladnik ŠKOLSKA KNJIGA Zagreb 1966
Meki uvez. 148 stranica.
Dobro očuvana knjiga.

Gustav Krklec jedan je od najznačajnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. Osim kao književnik, bio je poznat i kao prevoditelj, urednik i novinar, te prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Za života je bio veliki prijatelj s mnogim velikim piscima, poput Vladimira Nazora, Antuna Branka Šimića, Tina Ujevića i Mate Balote, a Ivo Andrić mu je bio i vjenčani kum. Krklecova djela važan su dio književnosti regije. Neizbježan su dio lektire, ali i opće kulture. Gustav Krklec rođen je 1899. godine, u mjestu pored Karlovca.

Gustav Krklec osnovnu je školu pohađao u Maruševcu, gdje je proveo svoje djetinjstvo. 1909. godine upisao je klasičnu gimnaziju u Varaždinu. 1915. upisao je sedmi razred u klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Sljedeće godine nastavio je školovanja na Šušku i tamo maturirao 1918. godine.
Nakon mature otišao je u Beč studirati poljoprivredu na višoj školi, ali je odustao od studija nakon samo jednog semestra. Vratio se u Zagreb i upisao Filozofski fakultet, gdje je tri semestra studirao filozofiju. Namjeravao je studirati režiju u Pragu, ali je ipak otišao živjeti i raditi u Beograd.

Gustav Krklec rodio se u Udbinji pored Karlovca 1899. godine. Bio je prvo dijete u obitelji. Zbog očeve službe, preselio se s obitelji u Zagorje, u mjesto Maruševac, pored Varaždina. Uz dva brata i tri sestre, proveo je sretno djetinjstvo na selu. Upravo je ono ostalo jedno od glavnih motiva u Krklecovom literarnom radu. Za vrijeme školovanja živio je u Varaždinu, Zagrebu i Šušku, a kasnije i u Budimpešti, Beogradu, Pragu i mnogim drugim mjestima.

Živeći kao gimnazijalac u Zagrebu, intenzivno se družio s Antunom Brankom Šimićem i s njim otkrivao čari boemskog života, krećući se u umjetničkim krugovima i otkrivajući novu poeziju. Tada je Krklec i sam počeo pisati i objavljivati svoje radove. Za vrijeme srednjoškolskih dana, često je sudjelovao u pobunama i prosvjedima protiv tadašnje vlasti. Objavljivao je razne pjesme, uglavnom “rugalice”, pod pseudonimom Kage. Školujući se u Šušku, Krklec se družio s Vladimirom Nazorom, koji je također utjecao na njegovu književnost, ali više kao mentor, nego književni uzor. I dalje je objavljivao u raznim časopisima, od Zagreba do Rijeke.

1918. godine Krklec je počeo svoje prijateljstvo s Ivom Andrićem, tadašnjim urednikom novina u kojima je Krklec objavio svoju prvu pravu, književni relevantnu pjesmu. Sljedeće godine Krklec se oženio za Persidu Karsnijević, a Andrić im je bio kum. 1921. godine dobili su sina Srđa, čiji je kum bio Ivo Vojnović, također cijenjeni književnik, a sljedeće godine rodila im se kći Gordana. Krklecov sin umro je s četiri godine u Beogradu.

Krklec je sa suprugom bio u braku do 1925. godine, kada se razveo zbog ženine nevjere. Naime, dugo je kolala glasina da je Persida nekoliko puta prevarila Krkleca s Ivom Andrićem. Preko prve prevare je Krkleca navodno prešao, pokušavši spasiti brak, ali nakon što ih je zatekao u krevetu i drugi put, odlučio se razvesti. Ova glasina je potvrđena nakon što su pronađeni spisi jedne beogradske masonske organizacije, čiji su članovi bili i Andrić i Krklec, a u kojima piše da su obojica izbačeni iz reda nakon Krklecova razvoda – Andrić zbog promiskuiteta, a Krklec jer nije ispunjavao bračne obveze. Krklec i Andrić ostali su prijatelji i nakon njegova razvoda.

Kroz cijeli život Krklec je živio i činovničkim i boemskim životom. Preko dana bi radio, a noću se družio sa znamenitim imenima hrvatske i svjetske književnosti. Družio se s Vladislavom Petkovićem Disom, Borom Stankovićem, Radom Draincem, Tinom Ujevićem, Milošem Crnjanskim, Rastkom Petrovićem i mnogim drugima, a u poznijim godinama sprijateljio se i s Pablom Nerudom.

1941. godine Krklec se ponovo oženio. Druga supruga bila mu je Mirjana Jovanović, s kojom je za vrijeme Drugog svjetskog rata živio u Zemunu. Nakon rata vratio se u Zagreb, gdje mu je 1947. godine rođena kći Katarina. Krklec je radio u kulturi do mirovine, a književnošću se bavio gotovo do smrti. 1976. godine savladala ga je bolest i prikovala za krevet. Sljedeće je godine i umro. Sahranjen s najvećim počastima na Mirogoju u Zagrebu.

Postoji mogućnost preuzimanja knjige u širem centru Zagreba. Za slanje Tiskom poštarinu plaća kupac.
Pogledajte i ostale moje oglase, pa iskombinirajte narudžbu o jednom putnom trošku.

(128)