Njemacka Marka 100 DM (xf) IV Serija

Nakon osnivanja SR Njemačke 23. svibnja 1949., njemačka Marka je sve do 31. prosinca 2001. valuta Njemačke, Zapadnog-Berlina i nakon ujedinjenja čitave države (Zapad + Vostok).
Jedna marka dijelila se na 100 pfenniga. Tijekom reforme valute 1948. godine njemačka Marka zamjenjuje Reichmarku, isto tako 1. srpnja 1990. uz ujedinjene Njemačke, njemačka Marka zamjenjuje istočnonjemačku marku u paritetu, kakav je vec bio, 1:nesto!

Marku je najprije izdavala Bank deutscher Länder, a od 1957. godine to je preuzela Njemačka savezna banka. Od 1960. do 1988. pored redovnog novca postojao je i tajni nadomjestak novaca za moguće krize tzv. Bundeskassenschein.
U sovjetskom okupacijskom pojasu tj. u Istočnoj Njemačkoj valuta se od 1948. do 1964. također zvala «Deutsche Mark», pa je kratica i za nju bila DM. Valuta je od 1964. preimenovana u «Mark der Deutsche Notenbank («MDN»), a 1968. od kraja lipnja 1990. kao Mark der DDR («M»).

Njemačka marka je ukinuta kao samostalna valuta 1. siječnja 2002. s uvođenjem eura. Do 31. prosinca 2001., 23:59:59 sati novčanice i kovanice njemačke marke su još bile zakonito sredstvo plaćanja. Od toga dana u «Bundesbank» i njenim drugim sjedištima marka može biti besplatno i vremenski neograničeno zamijenjena za euro. Također veliki dio kreditnih ustanova i trgovina primali su marku sve do 28. veljače 2002. Poneke trgovine uvijek još imaju akcije, gdje nude uz kupovinu robe i zamjenu marke.
Na Kosovu i u Crnoj Gori njemačka marka je bila korištena kao službena valuta. U mnogim istočno-europskim državama njemačka marka je služila kao neslužbeno sredstvo za plaćanje. Isto tako konvertibilna marka iz Bosne i Hercegovine i Bugarski lev su u omjeru 1:1 vezani uz njemačku marku.

Njemačka savezna banka dala je izjavu da do kraja rujna 2005. 45 % kovanica nije promijenjeno, što ima vrijednost od 7,24 milijardi maraka. 3 % novčanica isto nije promijenjeno tj. 7,59 milijardi maraka, od čega je većina novčanica od 10 maraka tj. 76,5 milijuna maraka.
Većinom se marki davao atribut «tvrde» valute, što se nikako ne može objasniti. 1 marka od 21. lipnja 1948. do 21. prosinca 1998. je izgubila 76 pfenniga na vrijednosti. Inflacija marke bila je prosječno 3%, što je više nego kod «mekanog» eura.

Marka se izdala u kovanicama i novčanicama, a 1 preostala je u ponudi za ozbiljne numizmaticare, ozbiljne zamjene ili najbolje, kupoprodaju!

Prva serija novčanica izdana je 1948. g. povodom reforme «Bank deutscher Länder» pod upravom zapadnih saveznika. Američki dolar je bio uzor za izgled novih novčanica. Korištenje novčanica se 24. lipnja 1948 proširilo na sva tri zapadna dijela Berlina. Te novčanice se dobile žig sa slovom («B»).
Drugu seriju je također izdala «Bank deutscher Länder». Novčanice (10 i 20 maraka) su djelomično identične prvoj seriji, ali isto tako postoje potpuno različite novčanice (20 i 50 maraka) u jednoj seriji.
Treću seriju (1960. – 1965.) izdala je Njemačka savezna banka. Izgled se znatno razlikovao od prijašnjih novčanica, koje su više sličile na privremene novčanice. Kako bi se izbjegle političke diskusije radi naslikanih osoba i slika, svjesno su prikane samo jako stare slike na prednjoj strani i tradicionalni simboli kao grb, list hrasta i simbolične gradnje na stražnjoj strani.

Četvrta i zadnja serija je izdavana od 1989. godine. Nova serija bila je potrebna zbog tehničkog napretka. Krivotvorenje starih novčanica je bilo sve lakše, tako da su u nove novčanice ugrađene zaštite koje znatno otežavaju krivotvorenje.
Upadljiva je, kod izbora slika koje ljude prikazuju, ravnoteža između muškog i ženskog spola, vjere, polja rada (literatura, glazba, prirodna znanost, duhovna znanost). Stražnja strana novčanice prikazuje sliku iz radnog polja i okružja osobe na prednjoj strani.