Austro-Ugarska Monarhija 1.000 (jezer Korona) vf, 1902. ponistena

Pecati sa obije strane! Barem "R1/2"

Jugoslavenska kruna, odnosno SHS kruna, je bila kratkotrajna valuta, korištena prvo u Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, a nakon toga i u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca, do 1920. godine.
Prvobitno su novčanice jugoslavenske krune bile zapravo žigosane novčanice austro-ugarske krune, i to u denominacijama od 10, 20, 50, 100 i 1000 kruna, a kasnije su novčanice jugoslavenskog dinara imale trojezični žig (na srpskom, hrvatskom i slovenskom jeziku) s vrijednošću izraženom u krunama.

U razdoblju od 1881. do 1918. Austro-ugarska banka tiskala je i u optjecaj pustila 3 novčanice austrijske forinte te devetnaest novčanica austro-ugarske krune, zajedničke valute ustanovljene 1892. godine. Međutim, zbog složene državnopravne arhitekture Austro-Ugarske, a osobito mađarskog naglašavanja državnosti Zemalja ugarske krune, austro-ugarske novčanice postale su prostorom sukobljavanja dviju sastavnica Monarhije.
Naime, dvije su strane dogovorile kako ćezajedničke novčanice imati cislitavsku (austrijsku) i ugarsku stranicu pa je tako nastalo jedno jedinstveno rješenje u povijesti bankovnih novčanica, koje, s iznimkom novčanica iz razdoblja Prvoga svjetskog rata, nisu imale avers i revers.
Svaka je državna sastavnica imala svoju vlastitu stranicu zajedničke novčanice i na taj se način na njima odražavalo dualističko uređenje Monarhije.
Najveća razlika između do najsitnijih detalja pomno osmišljenih dviju stranica jedne novčanice bili su jezici natpisa: dok su austrijske forinte iz 1881. još imale po jednu stranicu s njemačkim i mađarskim natpisima, na cislitavskoj stranici austro-ugarskih
kruna uz njemački našlo se i osam ostalih službenih jezika austrijske polovice Monarhije.
Ugarska pak stranica sve do raspada 1918. bila je ispisana isključivo mađarskim jezikom.
Također, kako su rasle političke napetosti između Pešte i Beča i kako su sve izraženiji bili procesi političke dezintegracije Habsburške Monarhije, tako su i dualističke novčanice postepeno mijenjale svoj izgled.
Dvadeset i jedna novčanica Austro-ugarske banke dadu se razvrstati u četiri tipa:
Prvi tip jesu novčanice striktnog dualizma, a njih karakterizira istovjetnost dviju stranica novčanice s iznimkom jezika te brojeva serije i novčanice. To su bile tri novčanice austrijske forinte iz 1881., te novčanice od 10 kruna iz 1900., od 50 i od 1000 kruna iz 1902., od 10 kruna iz 1904., od 20 kruna iz 1907., te od 100 kruna iz 1910. godine.
Drugi tip su novčanice oslabljenog dualizma, kod kojih je likovna izvedba vrlo ujednačena, ali ne i istovjetna, kako je vidljivo na novčanicama od 20 kruna iz 1900., od 100 iz 1902., te od 2 krune iz 1917. godine.
Treći tip jesu novčanice labavog dualizma, tj. one čije su dvije stranice slične samo u likovnom stilu, ali su u izvedbi sasvim različite, a to su bile novčanice od 100 kruna iz 1912., od 20 kruna iz 1913., od 50 kruna iz 1914. i od 10 kruna iz 1915. godine. Konačno, četvrti tip jesu prave zajedničke novčanice, a u čijoj se kompoziciji ogleda iznenadno snažno približavanje dviju polovica Monarhije zbog izbijanja Prvoga svjetskog Velikog rata.
One u potpunosti odstupaju od dotadašnjih tipova novčanica i za njih je karakteristično da su imale zajednički avers i revers. Bile su to novčanice od 2 krune iz 1914., od 1 krune iz 1916., te od 25 i 200 kruna iz 1918. godine.