200 Kuna, Hrvatska 2012. (xf) komad

Hrvatska kuna (kratica: kn, ISO-kôd: HRK) bila je službena novčana jedinica Republike Hrvatske u razdoblju od 30. svibnja 1994. do 31. prosinca 2022. Jedna kuna dijelila se na sto lipa. Kuna je bila konvertibilna i smatrala se stabilnom valutom. Novac je izdavala Hrvatska narodna banka, a kovanice je kovala Hrvatska kovnica novca.
Naziv potječe od srednjovjekovne uporabe kuninih krzna za trgovinu i plaćanje carina u hrvatskim pokrajinama Slavoniji i Primorju (današnji Kvarner i
Istra). Taj se krzneni novac prvi put spominje 1018. u creskom gradu Osoru kao sredstvo plaćanja Hrvata. Novac od krzna mogao se upotrebljavati za plaćanje carina i poreza. Danas na to podsjeća mali spomenik u obliku kune. Iz toga se razvio banovac (množina banovci; lat.: Denarius Banalis) kao hrvatski srebrni novac stabilne vrijednosti koji su u Slavoniji kovali hrvatski banovi od sredine 13. do kraja 14. stoljeća. Kao podsjetnik na krzneni novac Banovac na kovanicama prikazuje kunu koja se razvila u važan heraldički simbol hrvatskih zemalja (i danas je na grbu Slavonije u kruni grba Republike Hrvatske).

Tijekom Drugoga svjetskoga rata valuta Nezavisne Države Hrvatske (1941. – 1945.) također se zvala kuna, no njezina najmanja jedinica bila je banica (1 kuna = 100 banica), a s obzirom na design kovanog novca i naziv banovac. Nakon Drugog svjetskog rata Hrvatska ulazi u sastav SFR Jugoslavije i jugoslavenski dinar (YUD) postaje službena valuta sve do hrvatskoga osamostaljenja.

Za vrijeme raspada Jugoslavije i promjena monetarno osamostaljivanje Hrvatske postaje jednim od glavnih ciljeva samostalne Hrvatske. Nakon proglašenja neovisnosti Hrvatske te za vrijeme Domovinskoga rata u upotrebi je bio hrvatski dinar (HRD), koji je služio kao privremeni novac prije uvođenja konačne hrvatske valute, koja je trebala biti »hrvatska kruna« podijeljena na 100 banica. Međutim, Sabor je u srpnju 1993. odlučio kako će hrvatska valuta ipak biti hrvatska kuna. Kuna je službeno uvedena 30. svibnja 1994. na Dan državnosti i time je zamijenjen dotadašnji hrvatski dinar (HRD). Dana 1. siječnja 2023. euro postaje službena valuta u Hrvatskoj i nakon 29 godina zamjenjuje kunu.

C.20. - 200 kuna 2012.
Dimenzije: 142 x 71 mm
Datum izdavanja: 9. srpnja 2012.
Datum puštanja u optjecaj: 1. srpnja 2013.
Odluka o izgledu novčanice: NN 55/16.5.2002.
Odluka o puštanju u optjecaj: NN 71/14.6.2013.
Autori: Miroslav Šutej, dr. Vilko Žiljak
Tiskara: Österreichische Banknoten und Sicherheitsdruck GmbH, Vienna, Austrija
Papir: Tonirani zaštićeni papir žućkaste nijanse.
Osnovna boja: Smeđa
Vodeni znak: Portret Stjepana Radića

Avers
U desnom polju novčanice je gravira portreta političara Stjepana Radića. Desno od portreta tiskan je tekst „STJEPAN RADIĆ 1871 - 1928”. U središnjem dijelu polja tiskan je reljefnim mikropismom tekst „REPUBLIKA HRVATSKA STJEPAN RADIĆ”. Tekst je tiskan u neprekinutom nizu, u zgusnutim redcima. Mijenjanjem smjera tijeka teksta stvorena je slika četiriju pravokutnika, postavljenih u paru jedan iznad drugog. U donjem dijelu središnjeg dijela novčanice tiskana je višebojna linijska podloga. Linije podloge se tako isprepleću da tvore niz kvadratića koji simboliziraju elemente grba Republike Hrvatske. Uz donji rub višebojne linijske podloge tiskan je reljefnim tiskom broj 200. UV zaštita: Plava i zelena boja reflektiraju pod UV svijetlom. Oznaka serije i serijskog broja fluoresciraju zeleno. Vidljivi dijelovi kovinske zaštitne niti fluoresciraju plavo.

Revers
Na naličju novčanice dominira motiv zgrade glavnog zapovjedništva u Osijeku, građevine iz 1726. godine. U podnožju motiva lijevo tiskan je tlocrt stare tvrđe u Osijeku. Iznad motiva zgrade zapovjedništva, uz rub crteža novčanice, tiskan je tekst „OSIJEK ZGRADA GLAVNOG ZAPOVJEDNIŠTVA 1726”. Podloga novčanice, gornji središnji dio crteža novčanice i polje uz lijevi rub, tiskana je višebojnim plošnim tiskom. Linije podloge se tako isprepliću da tvore niz kvadratića koji simboliziraju elemente grba Republike Hrvatske. U donjem desnom kutu crteža novčanice tiskan je broj 200. UV zaštita: Crvenkastosmeđa i tirkizna boja reflektiraju pod UV svjetlom; tekst „ZAGREB, 31. LISTOPADA 1993. GUVERNER” i faksimil potpisa reflektiraju pod UV svjetlom
Povijest
Srednji vijek: Kuna na ranom novcu Hrvata
Prvi hrvatski kovani novac sa likom kune bio je banovac (lat. denarius banalis) iz razdoblja od 1235. do 1384. godine. Taj su novac kovali hrvatski banovi i hercezi u 13. stoljeću, a kovnica novca nalazila se u Pakracu.
Na banovcu je bila naslikana kuna, jer je njeno krzno zbog svoje vrijednosti služilo kao sredstvo plaćanja u hrvatskim regijama Slavoniji, Dalmaciji i u Hrvatskom primorju.

Međuratno razdoblje: Ideja o kuni kao paralelnoj valuti
Godine 1918. proglašena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca koja je kasnije promijenila ime u Kraljevina Jugoslavija. U toj je državi novac izdavala Narodna banka sa sjedištem u Beogradu. Novčanice jedinice su se zvale dinar i para. Ideja o kuni ponovno se pojavljuje 1939. godine, kada je Banovina Hrvatska, autonomna pokrajina u sastavu Kraljevine Jugoslavije, planirala izdavati vlastiti novac, paralelno uz jugoslavenski dinar. Međutim, planovi nisu ostvareni zbog izbijanja Drugog svjetskog rata i Osmanske invazije na Jugoslaviju, koja je dovela do raspada te države.
U hrvatskom iseljeništvu kružila je tridesetih god. 20. st. simbolička srebrena kovanica u vrijednosti od 5 kuna. Taj je srebrnjak kovan i izdan na inicijativu Ustaškoga pokreta.

Drugi svjetski rat: Kuna NDH
Dana 10. travnja 1941. Slavko Kvaternik proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku (skraćeno NDH ili ND Hrvatska) preko Hrvatskoga krugovala. Ubrzo nakon toga je, na prijedlog ministra narodnoga gospodarstva, uspostavljena Hrvatska državna banka, a zatim je uvedena hrvatska kuna (skraćeno: Kn – veliko slovo »K« za razliku od suvremene kratice) kao službeno sredstvo plaćanja. Dijelila se na 100 banica. U promet je puštena 8. srpnja 1941. i time je zamijenjen jugoslavenski kraljevski dinar, koji je i nakon raspada Kraljevine Jugoslavije bio u upotrebi, što je novouspostavljenoj NDH nanijelo veliku financijsku štetu jer se zbog poroznosti granice sa Srbijom nije mogla nadzirati i utvrditi točna količina gotovine koja je ulazila u državu.

Godine 1941. izdane su novčanice prvoga niza od 10, 20, 50, 100, 500 i 1000 kuna. Godine 1942. slijedile su novčanice u vrijednosti od 50 banica te 1 i 2 kune, a 1943. novčanica od 5000 kn. Zbog utjecaja Nacističke Njemačke i Kraljevine Italije na NDH, Drugog svjetskog rata i s njim povezanim stanjem u zemlji, država se našla u gospodarskoj krizi. Kuna ND Hrvatske patila je od devalvacije i novac je stalno gubio vrijednost. Zbog hiperinflacije izrađeni su i nacrti za novčanice od 10 000 i 50 000 kuna, ali nisu tiskane.
U područjima NDH koja su pala pod kontrolu partizana u vodstvu Zemaljskoga antifašističkoga vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) također su tiskane novčanice s nominalama u kunama (uz dinare i/ili lire).
Iz optjecaja povučena je 1945. godine, nakon pada NDH.

Hrvatska samostalnost: Uvođenje konačnog hrvatskog novca
Jugoslavenski dinar zamijenjen je 23. prosinca 1991. hrvatskim dinarom (HRD) u omjeru 1:1. Hrvatski dinar naslijedio je jugoslavenski dinar i služio je kao privremena valuta u prvim godinama hrvatske samostalnosti i Domovinskoga rata, dok se Hrvatska borila za međunarodno priznanje i tražila obustavu velikosrpske agresije. Hrvatski dinar nije imao kovanice, a na licu svake novčanice naslikan je bio Ruđer Bošković, hrvatski astronom, matematičar i isusovac.

Hrvatskog dinara trebala je zamijeniti »hrvatska kruna«, podijeljena na 100 »banica«, koja je prema Uredbi o Narodnoj banci Hrvatske u Narodnim novinama br. 71 od 23. prosinca 1991., trebala biti konačna valuta Republike Hrvatske. Toj se odluci protivio prvi predsjednik Franjo Tuđman, koji je zastupao stav da se hrvatski novac ne treba zvati kao onaj iz povijesnog razdoblja Austro-Ugarske, kada je Hrvatska bila u podređenom položaju.
Prijedlog da se hrvatska novčana jedinica zove kuna, izazvao je velike rasprave. Neki su se oporbeni političari protivili kuni i ukazivali na to da je naziv istovjetan onome koji se koristio i za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, što bi novorođenoj hrvatskoj državi moglo naštetiti na svjetskoj pozornosti i dovesti do podjela u narodu. Međutim, kuna je izabrana zbog svoje tisućljetne tradicije u hrvatskoj novčanoj povijesti, ali i u grboslovlju. Lik kune još se pojavljuje na srebrnomu slavonskom banovcu (banskom denaru), koji je kovan u Pakracu sredinom 13. stoljeća u prvoj hrvatskoj kovnici novca. Sabor je u srpnju 1993. odlučio da će hrvatski novac biti kuna, koja se dijeli na sto lipa.

Dana 30. svibnja 1994., na četvrtu godišnjicu obnove hrvatske državnosti, uvedena je hrvatska kuna (HRK) kao stalna valuta te je zamijenjen hrvatski dinar u omjeru 1000 dinara za jednu kunu. Uvođenje hrvatske kune osiguralo je monetarnu samostalnost i financijsku stabilnost u Hrvatskoj te je "riješen" problem hiperinflacije sloganom ("Neka propadne selo, samo neka ostanu obicaji"). Kovanice hrvatske kune i lipe kovane su u Hrvatskoj kovnici novca, koju je Hrvatska narodna banka osnovala 23. travnja 1993. pod nazivom »Hrvatski novčarski zavod«. Novčanice kune tiskane su u Njemačkoj, a od 2011. i u Austriji.

Zamjena eurom
Ulaskom u Europsku uniju 2013. Hrvatska se obavezala uvesti euro čim ispuni konvergencijske kriterije. Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke (HNB), izjavio je još 2013. godine da očekuje uvođenje eura što je prije moguće. Ulazak Hrvatske u »Europski tečajni mehanizam« (ERM II) 2020. bio je odlučujući službeni korak u postupku uvođenja eura.

Dana 13. svibnja 2022. Sabor je usvojio Zakon o uvođenju eura.
U Svetoj Nedelji, u Zagrebačkoj županiji je 18. srpnja 2022. započela proizvodnja hrvatskih eurokovanica.
Dana 5. rujna 2022. započelo je obavezno dvojno iskazivanje cijena u kunama i eurima. Ta zakonska obaveza traje do 31. prosinca 2023. i jedna je od mjera za zaštitu potrošača u postupku uvođenja eura.
Sredinom listopada 2022. započela je edukativna putujuća izložba »Euro na kotačima«. Ta je izložba održana u 27 gradova sa ciljem da informira građane o uvođenju eura. Započela je 19. listopada u Vukovaru, a završila u Zadru 17. prosinca 2022.