O ribama i školjkašima dubrovačkog kraja

 Mirko Dražen Grmek, Josip Balabanić: O ribama i školjkašima dubrovačkog krajaU biblioteci “Povjesnica” izdavača “Dom i svijet” iz Zagreba objavljena je 2000. godine knjiga "O ribama i školjkašima dubrovačkog kraja" autora Mirka Dražena Grmeka i Josipa Balabanića.Sadrži korespondenciju dubrovačkog vlastelina Jakova Lovrova Sorkočevića i Ulissea Aldrovandija iz Bologne tijekom četverogodišnjeg razdoblja 1580-1584. Riječ je o rukopisnoj ostavštini znamenitog talijanskog prirodoslovca, profesora znamenitog bolonjskog sveučilišta, Ulissea Aldrovandija (1522-1605), osnivača prirodoslovnog muzeja u Bologni. Kao pragmatičan znanstvenik zauzimao se za znanstveni pristup koji je podrazumijevao izlazak na teren, promatranje i prikupljanje prirodnina iz različitih krajeva. Radi toga se Aldrovandi povezao s mnogim suradnicima. Autori referiraju Aldrovandijevu povezanosts Dubrovnikom, s dubrovačkim ljekarnikom Federikom Ogerijem, kancelarom Dubrovačke Republike Guglielmom Dondinom, te napose s vlastelinom dubrovačkim Jakovom Sorkočevićem Lovrovim, prirodoslovnim amaterom.Jakov Sorkočević (1534-1604) obnašao je dužnost stonskog kneza 1580. i 1584. godine i tom prigodom dulje boravio u Stonu i njegovoj okolici. Za razliku od drugih svojih staleških drugova, kojima je odlazak u Ston značio kažnjeničku moru (dijelom i opravdano, jer je životu stonskoj močvari bio prilično nezdrav), Sorkočević je kao zaljubljenik prirode iskoristio taj boravak da produbi svoje znanje o fauni Malostonskog podmorja, koja ga je, u to nema sumnje, neobično privlačila.Sorkočevićevo prirodoslovno nagnuće bilo je poznato u Dubrovniku, pa i izvan granica Dubrovačke Republike. Profesor Aldrovandi je, naime, preko svoga tajnika Antonija Gigantea, koji je jedno vrijeme bio tajnik teologa Ludovica Beccadellija, u jednom razdoblju i dubrovačkog nadbiskupa, imao dobra saznanja o dubrovačkoj intelektualnoj sredini, jer je Beccadelli u svom ljetnom dvoru okupljao, u okviru svojevrsne akademije, izabrano društvo koje je vodilo znanstvene i književne plemike i diskusije. Stoga je za pretpostaviti da je Gigante i uputio profesora Aldrovandija na suradnju sa Sorkočevićem, koja se odvijala intenzivnom i produktivnom prepiskom tijekom spomenutog razdoblja. Riječ je o 25 pisama iz Aldrovandijeve korespondencije popračenih vrlo minuciozno izrađenim slikama životinja i riba i njihovih dubrovačkih naziva, koje je Aldrovandi, prema preciznim opisima Jakova Sorkočevića, dao izraditi u tehnici akvarela.Pored pisama s opisima i vlastitim zapažanjima, Sorkočević je slao talijanskom znanstveniku riblje ljušture, kosti, pa čak i žive ribe, te drugi slični materijal koji je dobavljao iz mora, za koji je pretpostavljao da može poslužiti znanstveniku. Na temelju poznavanja ribljeg i drugog životinjskog svijeta Malostonskog zaljeva i okolice, podrobno, argumentirano i analitički izvještava znamenitog Bolonjeza o njihovim osobinama, načinu rasplođivanja, izgledu i anatomiji, te načinu ponašanja. Opisi Sorkočevićevi realistični su i živopisni, poput Hektorovičeva književnog zanosa u "Ribanju i ribarskom prigovaranju", a svjedoče i o širini njegove naobrazbe. Pod Sorkočevićevim utjecajem Aldrovandije u nekoliko primjera promijenio svoje mišljenje, zasnovano na kasno-srednjovjekovnim autorima, priklonivši se Sorkočevićevu mišljenju potvrđenom samostalnim opažanjem tih prirodnih fenomena. Dobro je poznat Sorkočeviću bio i raznoliki i obilni svijet riba u tom području, koje je sam opažao i lovio, ali i razmjenjivao saznanja s lokalnim ribarima. Stoga se, kao prirodoslovac amater, nimalo nije ustručavao pred znanstvenim autoritetom kakav je bio profesorAliprandi istaknuti vlastito mišljenje, čak i kada je ono bilo posve oprečno stavu istaknutog znanstvenika iz Bologne.Dragocjeno je i za nas Sorkočevićevo iskustvo u gajenju kamenica i dagnji u Malostonskom zaljevu, gdje su se ove školjke uzgajale u uvalama Sutvid, Bjejevica, ispred Hodilja, pred Malim Stonom, te osobito u Bistrini, u valama bogatim podmorskim vrelima slatke vode i pjeskovitog i bistrog dna mora, a zaštićenih od snažnih valova, te s umjerenom tempereturom i slanosti. Premda je Malostonski zaljev bio poznat još u antičkom vremenu po kamenicama i dagnjama, kao prirodnom nalazištu iz kojega su se pobirale ove dvije ekonomski najvažnije školjke, potreba ljudske prehrane za školjkama različitih vrsta dovela je do toga da se rano razvio njihov uzgoj. Sorkočević prvi izvješćuje o gojenju ovih školjki i načinu na koji se to čini u Malostonskom zaljevu. Iako je već Juraj Šižgoriću svom djelu "De situ Illyriae et civitate Sibenici" iz 1487. godine (Građa za povijest književnosti hrvatske Zagreb 8, 1899) opisao glavne morske proizvode i naveo kamenice kao vrlo hranjivu i ukusnu hranu, prvi je dosad poznat zapis o uzgajanju kamenica u Malostonskom zaljevu napisan gotovo dvije stotine godina kasnije od Sorkočevića, a njegov autor je Grisogono de Trau, koji je 1775. godine prikazao kako obitelji iz tog kraja polažu hrastove grane na koje se hvataju kamenice, koje tri godine rastu, da bi nakon toga razdoblja bile zrele za prehranu i ekonomski isplative.Objavivši prijepis i prijevod pisama profesora Aldrovandija i njegovih dubrovačkih suradnika, autori Mirko Dražen Grmek i Josip Balabanić otrgnuli su iz povijesnog zaborava jedan vrijedni kulturno-znanstveni sadržaj. Potvrdivši sudjelovanje dubrovačkih intelektualnih snaga u postavljanju temelja novovjekoj zoologiji, unijeli su novo svjetlo u hrvatsku kulturnu prošlost 16. stolječa. Objavljivanje prepiske dubrovačkog vlastelina i bolonjskog znanstvenika iz rukopisne ostavštine profesora Ulissea Aldrovandija potvrđuje još jednom kulturnu i intelektualnu povezanost dviju stranaJadrana koja se održala kroz dugi niz stoljeća. Slavica Stojan - Anali Dubrovnik 39 (2001) 507   

Stranica: 193
Dimenzije: 14.5x21.5
Jezik: Zagreb
Pismo: Latinica
Stanje: Odlično
Uvez: Meki
Godina: 2000