POVRATAK U DJETINJSTVO - Mirko Kladarić

Zvez: tvrdi
Stranica: 71
Godina:1999.
Format: 20,5x14,5 cm
Matica Hrvatska - Đakovo

Naslovna nas sintagma knjige "Povratak u djetinjstvo" zavarava i iznevjeruje, jer ćemo na njezinim stranicama uzalud tražiti doživljaj djetinjstva dočaran iz perspektive odraslog čovjeka; u njoj ne dominira postupak retrospekcije, karakterističan za tu vrst književnog izraza. U tom se smislu dostatno prisjetiti Tolstoja, Prousta ili Krleže i njihove naknadne interpretacije. I zahvaljujući upravo tom iznevjerenom obzoru očekivanja krije se njezina čar i svježina. Naime, povratak je u njoj samo izvanjski: svi njezini tekstovi pripadaju "jednog dječaka koji je sanjao postati pjesnik i književnik" i vezani su za "zelenu dolinu Pašenice koju nije uništila urbanost" a ukoričeni su zahvaljujući (!?) nevinom čuđenju unuke Nikoline zašto djedovih pjesama nema u knjigama.

Mirko Kladarić rođen je u Đakovu 13.kolovoza 1946. godine a umro je 07.kolovoza 2000. godine. Sumarno navođenje životnih podataka otkriva bogatstvo, pripadaju i svestranost i kao da pripadaju čovjeku drukčijih podneblja i meridijana: trgovac s ponešto gimnazijskih razreda, aranžer, dekorater, nogometaš, novinar, spiker i voditelj, svjetski putnik, sakupljač narodnih običaja i pjesnik, ilustrator i karikaturist, pisac članaka, putopisa, reportaža i razgovora. Puno je za jednog Pašeničara pa još Šokca!

Svi tekstovi (19 pjesama i 5 proznih uradaka ilustriranih autorovom rukom) svjetlo dana prvotno su ugledali u "Maloj štampi", "Malim novinama", "Glasu Slavonije" i "Đakovačkom listu". Pripadaju oni dječjoj književnosti kao elementarnoj umjetnosti riječi vezanoj uz dječji svijet i koji čine djela omeđena dječjom dušom, maštom i snovima. U njima ne tražimo i ne očekujemo složenost, rafiniranost, dubinu i književnost za odrasle. Njihova je čar na drugoj strani: u jednostavnom, kristalno čistom svjetonazoru, u obrisima slobodne i nesputane dječje igre, u nedužnom i nevinom pristupu životnim pojavama, u izražavanju svega što zaokuplja dijete i o čemu ono sanja. Mirko ne bježi u sentimentalnost, umije zadržati vedrinu i topao ton čak i u onim tekstovima u kojima su naglašene životne nedaće, jer su one prevladane dječjim ponosom, prikrivanjem i nadom.

Kako nisu samo djeca budući ljudi, nego su i odrasli bivša djeca, tekstove iz knjige toplo preporučujemo čitateljima svih uzrasta.

Željko Mandić