VREMENSKI STROJ - RAT SVJETOVA / Herbert George Wells

Pojam putovanja kroz vrijeme je kompleksno područje. Današnja fizika promatra prostor i vrijeme gotovo isključivo u okviru Einsteinove teorije relativnosti, teorije koja daje precizan i nedvosmislen opis makroskopskih svojstava prostora i vremena. Vrijeme je jedna karakteristika našeg univerzuma koja postoji samo u relaciji sa materijom. Bez konkretne materije može se reći da vrijeme ne postoji. Vrijeme može biti promatrano unutar dva gledišta, kao linearni slijed događaja i kao vremensko more vječne sadašnjosti. Ako vrijeme gledamo kao linearni slijed događaja, u skladu s našim osobnim iskustvom možemo zamisliti da svi događaji koji se događaju u našem univerzumu slijede jednu liniju koja ide od prošlosti prema budućnosti. Ali, ako gledamo vrijeme kao more vječne sadašnjosti onda zamišljamo da vrijeme ne teče, već da prošlost, budućnost i sadašnjost postoje istovremeno. Zamislimo li Zemljin globus pokušavamo zamisliti da sva mora i sve zemlje postoje istovremeno čak i ako nismo u stanju vidjeti ih sve zajedno. Ako putujemo mogli bismo ta mjesta vidjeti samo jedno po jedno u vremenu. To ne znači da sva ostala mjesta ne postoje u tom istom trenutku. Ova i ostale teorije zajedno čine pojam putovanja kroz vrijeme. Mnogi fizičari se bave proučavanjem vremena i vremenskog kontinuuma. Vrijeme je neiscrpna tema mogućnosti i teorija. Dakle, putovanje kroz vrijeme ne protivi se zakonima fizike kako je to i predvidio otac znanstvene fantastike Herbert George Wells u svom futurističkom romanu "VREMENSKI STROJ".

Wellsov "VREMENSKI STROJ" možemo podijeliti na dvije tematske cjeline. Prva cjelina je pustolovna pripovijest o Eloima i Morlocksima iz godine 802.701.A.D., a druga putovanje vremenskim strojem. Pustolovna pripovijest uključuje mnoštvo arhetipskih elemenata, putovanje Vremenskog putnika u podzemni svijet, strah od velike šume, njegov odnos s Weenom, zrcalne slike, odnosno percepcija koja je snažno povezana s proučavanjem ljudske podsvijesti. Priča 802,701 ima političke značajke kasne viktorijanske Engleske. To je distopija, vizija crne budućnosti, slika Time after time. Distopija preporučuje mijenjanje društva kako ono ne bi završilo poput Eloia koji su u stalnom strahu od podzemne rase Morlocksa. Pomoću Eloia Wells satirično progovara o viktorijanskoj dekadenciji, a s Morlocksima naglašava marksističku kritiku kapitalizma.

Naime, testirajući svoj uređaj, Vremenski putnik započinje putovanje u budućnost, točnije u godinu A.D. 802,701 gdje susreće Eloi, društvo malenih elegantnih, androginih i djecolikih ljudi. Uspostavivši komunikaciju s njima, začuđen je njihovim oprezom i disciplinom i zaključuje da je to miroljubivo komunističko društvo bez potrebe da se bori za hranu jer je priroda evoluirala zajedno s Eloima ponudivši im obilje voćai druge hrane te habitat u kojem nije potrebna stalna borba za preživljavanje. U potrazi za nestalim vremenskim strojem Putnik upoznaje i antagoniste Eloima, Morlockse, radničku klasu i skriveni podzemni svijet tunela i strojeva koji stvaraju taj prividni nadzemni raj sa svrhom uzgoja Eloia kao hrane. Vremenski putnik zaključuje da su obje evoluirane rase degradirale i da žive bez pravog ljudskog izazova s pomanjkanjem inteligencije na obje strane.

Ostatak romana, odnosno njegov drugi tematski dio bavi se znanstveno fantastičnim putovanjem kroz vrijeme. Za razliku od svojih prethodnika koji su se bavili tom problematikom Wells je prvi spisatelj koji je romanu dao dozu znanstvenosti. Wells je pod utjecajem svoga učitelja Thomasa Henrya Huxleya bio nadahnut entropijom u većem dijelu romana, odnosno zasićenošću koja je prethodila propasti ljudske rase u sadašnjem obliku.

Profesor B.D.Sommerville iz Sidneya u svom radu The Time Machine: A Chronological and Scientific Redrafting bavi se pitanjem kronologije vremena u romanu i njegovog nepodudaranja (nažalost naši prevoditelji nisu smatrali da je potrebno točno prevesti vremenske jedinice u romanu ili su ih jednostavno izostavili), a one nam prema Sommervillu ukazuju da je putovanje kroz vrijeme zapravo prijevara i da se vrijeme večere, putovanja i kalendarski dani ne poklapaju i da je to bio san lokalnog znanstvenika koji je nakon pada s bicikla zaspao u svojoj radionici. On nadalje logično objašnjava detalje koji se spominju u pripovijesti. Nekoliko detalja su prikaz vremena na zidnom satu, nepodudaranje dana i noći, a dva uvenula cvijeta donešena s putovanja zapravo su ubrana nakon pada s bicikla, kao i uprljanost i ozljeda stopala.

Nepodudaranje možemo podijeliti na tri dijela. Prvi dio se bavi formom slagalice, odnosno prijevarom gostiju Vremenskog putnika, naročito pripovjedača Hillyera. Vremenski putnik nije putovao kroz vrijeme, nego je sanjao svoju viziju budućnosti nakon povratka iz radionice za popravak bicikala. Prema tome Hillyer je nepouzdani pripovjedač jer je čitava pripovijest varka. Drugi dio se bavi nastankom modela vremenskog stroja i konačnim putovanjem Vremenskog putnika. To potkrijepljujemo teorijama u psihologiji i vizualnoj percepciji Vremenskog putnika kao putovanjem kroz vrijeme i njegovim snom. Treći dio se odnosi na povezanost prijevare Vremenskog putnika s temom knjige o evolucijskoj degeneraciji, a vremenski stroj je samo pomagalo lakšem razumijevanju čitaču kasnog devetnaestog stoljeća. Kao prilog ovoj diskusiji ide i naivni optimizam pripovjedača Hillyera u epilogu romana.

Pisac "VREMENSKOG STROJA" H.G.Wells je intuitivno predvidio da se putovanje kroz vrijeme ne protivi zakonima fizike. No, postavlja se pitanje kako se uhvatiti u koštac sa svim mogućim paradoksima koje bi takva mogućnost mogla prouzročiti? Putovanjem kroz vrijeme mogla bi biti narušena kauzalnost, kao u tzv. bakinom paradoksu kada netko spriječi da se baka i djed upoznaju i imaju potomke pa se taj netko u budućnosti niti sam ne može roditi. Tako je i Wells, pišući i dotjerujući svoju knjigu punih osam godina, odbacio mogućnost putovanja u prošlost kako ne bi morao objašnjavati vremenske paradokse. Neke druge interpretacije bakinog paradoksa uključuju kvantnu mehaniku. Prema Everett-Wheelerovoj interpretaciji svemir se grana u dvije inačice stvarnosti prilikom svake intervencije u prošlost. To znači da sve ono što se fizikalno može dogoditi, dogodit će se u nekom od svemira. Takvih bi svemira moglo biti neizmjerno mnogo. Prema tome bi svaka od naših odluka mogla kreirati neki novi paralelni svemir, odnosno naš bi univerzum bio tek jedan neznatan dio multisvemira. Druga interpretacija govori o tome da bi se mnogi paradoksi kvantnog svemira mogli objasniti signalima iz budućnosti koji određuju ishod kvantnomehaničkih eksperimenata. To znači da budućnost utječe na prošlost te da svemir na vremenskoj skali uključuje uzročno-posljedične veze ne samo prema naprijed već i prema natrag. Različito doživljavamo prošlost i budućnost. Za prošlost imamo sjećanja, a za budućnost pojam slobodne volje.

"RAT SVJETOVA"

Roman o ksenofobiji ? Slutnja propasti britanskoga carstva ? Roman o najezdi prekomorskih Yankeeja koji će Britaniji oteti primat ? Strah od crvenih ? Izraz zle savjesti jedne povlaštene nacije koja za to uzalud traži opravdanje ? Strah u nesigurnost jednog sasvim sigurnog svijeta ? Poigravanje s nesigurnošću jednog staleža zasićenog sigurnošću ? Rat između Marsa i Zemlje ili između vrlog novog i vrlog starog svijeta ?

Kao kod svih vrhunskih djela svjetske književnosti, sve je to istina i ništa od toga nije istina. Za SF fanove “RAT SVJETOVA"” je nezaobilazni klasik. Za ljubitelje zabavnog štiva vrhunski triler.

Izdavač: "ALFA" Zagreb i "ZAGREBAČKA NAKLADA" Zagreb, 2001. god. Biblioteka "Vrhovi svjetske književnosti". Tvrdi de luxe uvez, 322 str. Prijevod: Predrag Raos. Format: 14,5 x 20,5 cm. Knjiga je potpuno nova i nije korištena. S police knjižare.

E-mail: carlitotruta1609@gmail.com

DOSTAVA KNJIGA - Hrvatska i inozemstvo