INSTRUCTION sur quelques ASPECTS de la "THÉOLOGIE de la Liberation."

- Cite du Vatican , 1984.
=====
- 36 str.
- Meki uvez
- Format : 17 × 24 cm
=====
- Odlična očuvanost.
==========
O NEKIM ASPEKTIMA
“TEOLOGIJE OSLOBOĐENJA”
Predgovor :
Evanđelje Isusa Krista je poruka slobode i snaga za oslobođenje. Ova suštinska istina bila je predmet promišljanja teologa posljednjih godina, s novom pozornosti koja je sama po sebi puna obećanja.
Oslobođenje je prije svega oslobođenje od radikalnog ropstva grijeha. Njegov cilj i kraj je sloboda djece Božje, dar milosti. Poziva, logičnom slijedom, oslobođenje od višestrukih ropstava kulturnog, ekonomskog, društvenog i političkog poretka, koji u konačnici proizlaze iz grijeha, i koji čine tolike prepreke koje sprječavaju ljude da žive u skladu sa svojim dostojanstvom. Stoga je jasno razlučiti što je temeljno, a što spada u posljedice, nužan uvjet za teološko promišljanje oslobođenja.
Zapravo, pred hitnošću problema, neki su u iskušenju jednostrano naglasiti oslobođenje zemaljskih i vremenitih služnosti, na takav način da se čini da stavljaju oslobođenje od grijeha, i time mu više ne pripisuju praktički primarnu važnost koja je vlastita. Predstavljanje problema koje oni predlažu stoga je zbunjujuće i dvosmisleno. Drugi, s namjerom da steknu točnije znanje o uzrocima služnosti koje žele ukinuti, koriste se, bez dovoljno kritičke mjere opreza, instrumentima mišljenja koje je teško, ako ne i nemoguće, pročistiti od ideološke inspiracije nespojive s Kršćanska vjera is etičkim zahtjevima koji iz nje proizlaze.
Kongregacija za nauk vjere nema namjeru ovdje sama za sebe obraditi golemu temu kršćanske slobode i oslobođenja. Predlaže da se to učini u kasnijem dokumentu koji će istaknuti, na pozitivan način, sva bogatstva doktrine i prakse.
Sadašnja Uputa ima precizniju i ograničeniju svrhu: želi skrenuti pozornost župnicima, bogoslovima i svim vjernicima na skretanja i rizike skretanja, pogubne za vjeru i kršćanski život, koje pojedini oblici oslobađanja teologije koja nedovoljno kritički pribjegava pojmovima posuđenim iz raznih struja marksističke misli.
Ovo upozorenje nikako se ne smije tumačiti kao dezavuiranje svih onih koji žele velikodušno iu autentičnom evanđeoskom duhu odgovoriti na “povlaštenu opciju za siromašne”. Ona ni na koji način ne može poslužiti kao izgovor onima koji traže utočište u stavu neutralnosti i ravnodušnosti pred tragičnim i hitnim problemima bijede i nepravde. Ona je, naprotiv, diktirana sigurnošću da ozbiljne ideološke stranputice na koje ukazuje neminovno rezultiraju izdajom stvari siromašnih. Više nego ikad, prikladno je da se mnogi kršćani, čija je vjera prosvijetljena i koji su odlučni živjeti kršćanskim životom u cijelosti, iz ljubavi prema svojoj razbaštinjenoj, potlačenoj ili progonjenoj braći, angažiraju u borbi za pravdu, slobode i ljudskog dostojanstva. Više nego ikad, Crkva namjerava osuditi zlouporabe, nepravde i napade na slobodu, gdje god i od koga god bili počinitelji, te se boriti, njoj svojstvenim sredstvima, za obranu i promicanje ljudskih prava, osobito u osobnoj od siromaha.