Tatjana Jukić: Bablje ljeto

Zbirka kratkih proza.
AGM, Zagreb, 1996.
Meki uvez, 149 stranica.
Odlično očuvano, kao novo.

Priče sabrane u "Babljem ljetu" nastale su u razdoblju između 1987. i 1993. godine, u Lawrenceu (Kansas) i Zagrebu. Na njihov su nastanak, svaki na svoj način, izravno utjecali jedan pariški Argentinac, jedan njujorški Čeh i jedan Irac iz Belfasta. Na ovaj ili onaj način, sve su vezive za Slavoniju.

Glavni su likovi pretežno kontemplirajuće žene u određenom stupnju osamljenosti. U mnogim je pričama vidljiva tendencija ka fragmentaciji svijeta ili možda bolje rečeno - pogleda na svijet (slično kao u modernističkoj poeziji). Čitatelj (barem ovaj koji sad o tome piše) se okrećući stranice teško može otarasiti osjećaja tjeskobe, nelagode i bojazni u pogledu toga što će donijeti iduća stranica koja onda obično ne iznevjeri očekivanja te iznjedri neki šokantni događaj. Sve u svemu, djelo vrlo moderno po svojim karakteristikama, nekonvencionalno po načinu pripovijedanja i idealno za kontemplaciju.

Sad moram biti iskrena i reći da ovu knjigu najvjerojatnije nikada ne bih pročitala da ne poznajem Tatjanu Jukić osobno i da me nije zanimalo kako izgleda proza koju je ona napisala. Naime, knjiga je toliko tanjušna da ju u knjižnici nećete niti primijetiti čak i ako znate što tražite jer će biti stiješnjena između opsežnijih uradaka. Nećete ju naći niti u knjižarama, osim ako ne tražite ciljano, a možda čak niti onda jer naklada nije velika kao što je uobičajeno za neke domaće autore. Kao i uvijek u životu, određene su vrijedne stvari nenametljive te se o njima ne govori tako često kao o drugima. Ipak, neobično mi je drago što sam ovo pročitala. Naučih također još jednu važnu stvar - htio ti to ili ne, kad poznaješ autora, drukčije čitaš njegovo djelo, pokušavaš ga povezati s osobom koju znaš. U ljudskoj je prirodi, koliko kod literarna teorija tvrdila da se moramo koncentrirati na djelo samo po sebi. (s bloga Velika očekivanja)