Reči horvacke zemle / Drago Ulama

Reči horvacke zemle / Drago Ulama ; [likovna interpretacija tekstova Ivan Lovrenčić].
Klanjec : Otvoreno sveučilište, 1997. ([Zagreb] : Sveučilišna tiskara)
160 str. : ilustr. ; 18 cm.
Biblioteka kajkavske poezije
Stihovi.
Nakl. 500 primj.
Bilješka o autoru: str. 147.
Str. 149-155: Vrijeme istine / Mladen Kuzmanović.
Bilješke uz tekst.
Ostali autori Lovrenčić, Ivan, slikar
Kuzmanović, Mladen, teoretičar književnosti
Nakladnička cjelina: Biblioteka kajkavske poezije.
jezik: hrvatski, kajkavština
uvez: tvrdi u bojama

stanje: izvrsno
CIJENA: (fiksna) 20 € + troškovi dostave
DOSTAVA: Tisak paket ili HP Paket24
Šaljem u roku 24h do 48h nakon što uplata sjedne na račun
Ako ste iz Zagreba možete osobno preuzeti na mojoj adresi ( Zagreb )
Kompletnu ponudu pogledajte klikom na link "Svi oglasi ovog oglašivača".
Kontakti: bookys@gmail.com, 098 27 24 27


Anotacija

RAGO ULAMA
(26. siječnja 1936.- 4. siječnja 2011.)

Drago Ulama rođen je u Kumrovcu, 26. Siječnja 1936.. U književnost je ušao zbirkom poezije na njemačkom jeziku Gedichte, izdane 1966. u Njemačkoj. Kajkavskom poezijom javlja se 1970. časopisu Kaj. Ulamina poezija zastupljena je u više antologija kajkavske poezije.

Vrlo indikativno ………

Najbolji poznavatelj i afirmator Ulamina kajkavskoga opusa koji sadrži četrnaest zbirki, Mladen Kuzmanović, pjesnikov intimni dugogodišnji prijatelj, urednik svih njegovih zbirki kojima je dao poseban grafičko-bibliografski oblik, autor svih pogovora, biografsko-bibliografskih bilješki o pjesniku i ilustratorima njegovih zbirki, pouzdan mentor koji je kao istaknuti kajkavski filolog, antologičar i esejist autoritetom svoje ličnosti bio uvijek dobri duh Ulamine poezije, autorska podrška da na pjesničkom putu bude svoj, vjeran svojim kajkavskim, upravo kumrovečkim korijenima, dao je u nizu svojih brojnih i relevantnih kritičkih ocjena i sljedeću o zavićajnim izvorima Ulamine poezije, o njezinoj dijalektalnosti i regionalnosti uz koju se u pravilu veže. Prema toj ocjeni:

„Uvijek dijalektalna, uvijek kajkavska, Ulamina poezija po svojoj tematici, po svojim unutarnjim prostorima, nikad nije bila regionalna. Posve uronjen u vlastiti krajobraz, trajno obilježen njegovim jezikom, poviješću, običajima, predajama i iskustvom, određen ali ne i omeđen, Ulama uporno istražuje osnovne znakove (pretpostavke) čovjekova trajanja. To je ono mnoštvo naoko neznatnih pojedinosti od kojih gotovo neprimjetno nastaje osmijeh, spokoj, toplina, prijateljstvo, ljubav.“

Kumrovečki govor Ulami predstavlja i izvor i ušće, a moguće se jave i novi autori kojima će Ulama biti uzor uz čiju će pomoć otkriti kumrovečko pismo.

Uz pomoć svojega mjesnoga govora dosegnuo je orginalnost i neponovljivost osobnoga pjesničkoga izričaja. Na svojemu mjesnome govoru on može izreći sva svoja stanja i preokupacije, u svojemu mjesnome govoru pjesnik je zaokružio svoje jastvo, ljubav prema ženi i obitelji, domu i domovinu, svijetu i Bogu, svoje osjećaje i spoznaje, slike i dojmove, radost i osobito tuge, ljepote, napore, osame, zagrljaje, prijateljevanja i sumnje. Ne treba mu nikakvo drugo izražajno sredstvo osim govora u kojem je rođen.

Mnogi su pisali i danas pišu na mjesnim, zavičajnim govorima, ali rijetki ga poput Drage Ulame uspiju uzdići na razinu opće vrijednosti i na razinu poetske relevantnosti.

Svaki Ulamin stih uvijek iznova i uvijek bezuspješno pokušava riješiti zagonetku kako oriječiti emocije i kako previše zamijeniti za premalo bez ostataka. Ili, jednostavnije: kako napisati pjesmu? Čovjek je najčešći krajolik ovih stihova, a Ulama nije pjesnik koji se osobito trudi oko ljepote. Pjesme se talože u njemu po danu, dok radi i sreće ljude. Piše noću kad su tišine prepune tajanstvenih prazvukova, kad je preumoran za suvišne riječi i kad slijedi samu srž stvari, crnu nit do sunca. Ulama je borac koji nikada nije skrivao ni isticao svoja iskustva i ožiljke. Njegovu poeziju stvara život, on je samo zapisuje. Ne postoji tako sitan znak života koji nije zaslužio da preraste u pjesmu.

On je znao da su Kumrovec i kajkavština njegov usud, da ga ta ljubav i guši i nadahnjuje i da joj se mora prepustiti kao poplavi. Bio je siguran da riječi iskre poeziju kad uzmogneš napisati ljubav. U godinama koje su dolazile Ulama je objavio čak trinaest zbirki s ukupno 565 pjesama. Sve Ulamine zbirke u naslovnoj sintagmi, na inicijalnoj poziciji imaju atribut kumrovečki. Recimo: Kumrovečke plave kmice iz 1978., odnosno Kumrovečko večno semeje iz 1993. Ulama s pravom smatra da ovaj atribut izveden iz toponima, pored autorove zavičajnosti, podcrtava njegovu jezičnu pripadnost, kumrovečki, dakle znači kajkavski. Na tom planu zamjena atributa kumrovečki za horvacki u naslovu njegovih izabranih pjesama Reči horvacke zemle nije donijela nikakve promjene: kajkavski sjeverozapad uvijek je naime bio Hrvatska.

U novijoj kajkavskoj poeziji djelo Drage Ulame nema ni prethodnika ni nastavljača. Tek jedna karakteristika, odnos prema jeziku i zavičaju ( prema kojoj jezik jest zavičaj, kumrovečki jest kajkavski, odnosno horvacki ), veže Ulamu uz prvake suvremenoga kajkavskog pjesništva. Kao i oni i on je iz svog mjesnog govora izveo vlastiti književni idiom. Više od ostalih on svoj kajkavski doživljava kao potpunu slobodu. U svemu ostalome Ulama je otok, izoliran, osamljen, ponosan i samodostojan.

U svakoj knjizi naime Ulamine pjesme interpretira desetak crteža jednog od vrhunskih hrvatskih slikara osobito sklonih peru i tušu (Zlatko Keser, Ljubomir Stahov, Nives Kavurić-Kurtović, Josip Biffel, Ivan Lesiak, Ivan Lovrenčić i Zvonko Lončarić). Riječ je o kolekciji u kojoj su verbalna i likovna komponenta (kajkavska poezija i crna, kapilarna struktura crteža) ostvarile čudeseni sklad ljepote i izražajnosti.

Zbirka pjesama Kesne kmične vure, predstavlja pjesnikove crtice i skice, koje nažalost nije stigao dovršiti. Objavljeno je ukupno 67 pjesama.

4. siječnja 2011. Drago Ulama napustio je svijet u bolnici, u Krapinskim Toplicama.

Književni su kritičari za Ulamino pjesništvo rekli: „za Ulamu se, naime, ne može kazati da je „naslonjen“ na ovoga ili onoga pjesnika, ili pak da pripada ovom ili onome krugu. On je jednostavno originalan i neponovljiv. On je sam sebi uzor, on je sam sebi svoj krug.“

Dok u Kumrovečkoj plavoj kmici gori Ulamina svjetiljka, dok on bdije uz stih i staru kajkavštinu, Kumrovcu se može dogoditi samo ljubav i ljepota.
Objavljene zbirke poezije pjesnika Drage Ulame:

Gedichte, Sibgert Mohn Verlag, Gütersloh, 1966.
Kumrovečke plave kmice, 1978.
Med kumrovečkom zemlom i nebom, 1984.
Kumrovečka sul i jezik, 1985.
Kumrovečki pelin, 1986.
Kumrovečki žvepleni mošt, 1986.
Kumrovečka rosa, 1987.
Kumrovečki vinski kamen, 1987.
Kumrovečko vreme i reči, 1988.
Kumrovečki trpotec, 1989.
Kumrovečki hudi hren, 1990.
Kumrovečka krvava krv, 1991.
Kumrovečki stari grehi, 1992.
Kumrovečko večno semeje, 1993.
Reči horvacke zemle, 1997.
Kumrovečke kesne kmične vure, ostavština, 2012.