Pet stoljeća hrvatske književnosti - Mirko Jirsak, Mirko Sabolović

Pet stoljeća hrvatske književnosti (PSHK) najveći je nakladnički projekt ostvaren u povijesti hrvatske književnosti. Njegovo značenje bilo je i mnogo više od toga, jer je riječ o pothvatu koji je označio prekretnicu u odnosu prema vlastitoj književnoj baštini, književnim vrijednostima iz starije i novije književnosti i, naposljetku, pretpostavljao je i drukčiji odnos prema vlastitom jeziku. Naime, uz standardiziranu štokavštinu, bila su ravnopravno zastupljena djela pisana čakavštinom i kajkavštinom. Ediciju je potaknula Matica hrvatska uoči 120. obljetnice svoga osnutka (1842. – 1962.), a sunakladnika je našla u Izdavačkom knjižarskom poduzeću Zora, na čijem je čelu bio Ivan Dončević, jedan od članova poslijeratnog povjerenstva za izbor nove uprave, koji je potom na izvanrednoj skupštini Matice hrvatske održanoj 15. srpnja 1945. godine bio izabran za glavnog tajnika. Iako se na toj dužnosti nije zadržao duže od godinu dana, ostao je trajno vezan uz Matičin rad.
U početku je Biblioteka bila zamišljena kao Hrvatska književnost u 100 knjiga, a ubrzo se spoznalo kako to nije moguće ostvariti pa je, u skladu s tadašnjim znanstvenim dosezima, preimenovana u Pet stoljeća hrvatske književnosti i proširena na deset kola po 12 knjiga. Prvi Poslovnik Biblioteke sastavljen je 20. veljače 1962. godine, a potpisali su ga za Maticu hrvatsku predsjednik Jakša Ravlić, za Nakladni zavod Matice hrvatske (NZMH) direktor Josip Tomić, za Zoru direktor Ivan Dončević te tajnik Ivan Krolo.
Umjesto planiranih 120 knjiga u Biblioteci PSHK objavljeno ih je 180, razvrstanih u 15 kola, te su najvećim dijelom knjige rasprodane. Iako je Matica hrvatska, zbog određenih zakonskih zapreka, bila prisiljena osnovati svoj Nakladni zavod 1960. godine (glavni urednik Vlatko Pavletić), sve knjige, izuzev posljednjih, navodile su Maticu hrvatsku kao nakladnika čak i u vremenu zabrane njezina djelovanja.