Miroslav Krleža - Povratak Filipa Latinovića

Kad je Filip stigao na kolodvor na Kaptolu već je svitalo. Dvadeset i tri godine nije bio u svom selu, ali je znao kako sve izgleda, ništa se nije promijenilo, od trulih krovova do vjetrom isprane jednokatnice. Prošlo je dvadeset i tri godine od jutra kad je došao do teških, hrastovih vrata kao sedmogimnazijalac, ukrao majci stotinjarku i lumpao tri dana i noći sa ženama i konobaricama, a kad se vratio kući, naišao na zaključana vrata. Od tada je godinama živio na ulici, a ni sad se uglavnom nije ništa promijenilo jer kad je došao do vrata ona su opet bila zaključana. Zastao je pred njima i detaljno se sjećao dodira masivne i teške kvake.

“Zastao je pred stranim zaključanim vratima, i kao i onog jutra imao je osjećaj hladnog gvozdenog dodira te teške, masivne kvake u školjci svoga dlana: znao je, kako će ta vrata biti teška pod njegovom rukom, i znao je, kako se lišće miče u krošnjama kestenova, i čuo je jednu lastavicu, kako je prhnula iznad njegove glave, a bilo mu je (onog jutra) kao da sanja: bio je sav čađav, umoran, neispavan, osjećajući kako mu nešto plazi oko okovratnika: po svoj prilici stjenica.”

Filip nikad neće zaboraviti mračno svitanje i posljednju pijanu noć dok god je živ. Gleda oko sebe i primjećuje da se na uglu gdje se kao dijete igrao sada stoji gradilište s reklamama za ženske steznike. Osjećao je srce u cijelom tijelu, grlu, zglobovima, među rebrima, u prsima, mesu, nogama i takav se sam kao jedno “tamno krvavo srce” prislonio na zid kako ne bi pao. Dugo se zadržao pod reklamom sa steznicima, a prsti su mu bili prašnjavi od maltera sa starog zida.

Pokraj njega je prošao stari pekar koji je u svojoj mreži nosio topla peciva, a Filip je zastao kraj trulog, starog zida i dodirnuo ga rukom – “kao da dira dragi i zaboravljeni grob”. Ugledao je stari znamen u zidu i odjednom su mu navrle slike misli za koje je mislio da mu se više nikad neće pojaviti pred očima.

“Filip je osjetio kako se u njemu rastvaraju daleke, pomrle slike, i tako mu je bilo, kao da pred neshvatljivo ogromnim prostorima stoji potpuno sam.”

Knjiga je tvrdi uvez, 257 stranica, očuvana.