Kneginja iz Petrinjske ulice Marija Jurić Zagorka

Kneginja iz Petrinjske ulice treći je po redu roman Marije Jurić Zagorke, a prvi hrvatski kriminalistički roman napisan 1910. godine. Objavljivan je kao feljton svakodnevno u zagrebačkim “Hrvatskim novostima” u ukupno 147 nastavaka, a kasnije i u Zagorkinom “Ženskom listu”. Naposljetku, silni nastavci su objavljeni u jednoj knjizi. Sve je započelo tajanstvenim ubojstvom još tajanstvenije starice u Vlaškoj ulici. Zatim slijedi istraga koju vodi mladi Šimek, čiji je uzor Sherlock Holmes, iznenadna uhićenja, mnoštvo novih spoznaja, razotkrivanje obiteljskih tajni, pravedan rasplet i sretan kraj. Policija je uhitila dvije žene, rusku kneginju Borčinski te mladu zagrepčanku Darinku, a u očima čitatelja obje izgledaju podjednako nedužno. Šimek tako istražuje ne samo njihova kretanja u posljednjih nekoliko dana već i prošlost gdje će svašta pronaći. U međuvremenu je, postavši tako privatni istražitelj, prešao u službu mladog kneza Borčinski koji je pristigao u Zagreb kako bi izbavio majku iz zatvora. Šimek se za svog istraživačkog posla tako susreće sa lopovima na Lašćini, studentima demonstrantima te zlobnim ženama, putuje po Europi a u jednoj slavenskoj kavani u Ženevi sa svojim novim prijateljem dijeli interesantno razmišljanje o mladim ljudima i njihovom odnosu prema radu: „Danas luduješ, deset dana si kao pokvareni kiseli krastavac. A to ti je sve zato jer naša mladež ne radi, ne osjeća svoj rad društvenom potrebom nego neugodnim teretom.“ Roman je pisan u trećem licu a osim obilja dijaloga ima i dosta monologa koji čitatelju daju uvid u unutrašnja stanja pojedinih likova. Naročito bitnim pri rasvjetljavanju nekih okolnosti pokazati će se dva poduža pisma čiji se sadržaj može i naslutiti.