Filozofske misli

Immanuel Kant: Filozofske misliTijelo je samo forma duše.
Oni čiji život ima najveću vrijednost najmanje se boje smrti.
Morao sam ukinuti znanje da bih dobio mjesta za vjerovanje.
Šteta što čovjek mora umrijeti upravo onda kad počne shvaćati kako bi imao živjeti.
Kakvu vrijednost ima život ako se procjenjuje samo po tome što čovjek uživa?
Povijest prirode započinje od dobra jer je djelo Božje; povijest slobode započinje od zla jer je djelo čovjeka.
Razum ne može ništa promatrati, a osjetila ne mogu ništa misliti. Samo ako se sjedine može proizaći spoznaja.
Kakvu vrijednost ima život ako se ta njegova vrijednost procjenjuje samo po tome što čovjek uživa?
Misao ja nisam uopće ne može egzistirati, jer ako nisam, onda također ne mogu biti svjestan da nisam.
Smrt nije apsolutno ukidanje života, nego prije oslobađanje od prepreka za savršen život.
Vjera koja se zapovijeda je besmislica.
Svatko ima cijenu za koju se prodaje.
Žena ne odaje svoju tajnu, premda će tuđu tajnu (zbog brbljavosti) teško sačuvati.
ŽIVOT I NAUK IMMANUELA KANTA Pogleda li se Kantov život (1724. – 1804.), on izgleda kao tipičan život njemačkog učenjaka, vođen pedantno i precizno, starofranački, pomalo bizaran. Pa ipak, u tom je i takvom okviru nastala slika jednog od najvećih postignuća za koje filozofija uopće zna. Nakon što je Kant rekao što je imao reći, nitko poslije više nije mogao filozofirati na isti način na koji se filozofiralo prije njega. Zato je njegovo mišljenje istinska prekretnica u povijesti filozofskog duha.No o čemu je riječ u Kantovu filozofiranju? Na to se pitanje ne može dati jednostavan odgovor. Različitih tumačenja Kanta ima gotovo koliko i tumača njegove filozofije. Usto je njegov jezik težak, glomazan, često vrlo nejasan. Kantova se nakana, vjerojatno, najbolje razotkriva kada se, kao njegov autentični interes, tumači pitanje o onome što je u vidljivoj i promjenljivoj zbilji uistinu djelotvorno, dakle pitanje o neuvjetovanome svega uvjetovanoga.To znači da je njegovo mišljenje bilo poglavito usmjereno na ono što se od antike označuje kao meta-fizika: on se pitao o onome što ide preko, iza ili s onu stranu neposrednih danosti, pitao se o prvom i posljednjem temelju zbiljnosti. Sâm Kant svjedoči o tome: Moja je sudbina da budem zaljubljen u metafiziku. Na metafizici počiva istinsko i trajno dobro ljudskog roda. Upravo stoga ljudska priroda ne može biti ravnodušna prema predmetu metafizike.Zato je Kant metafizičkom mišljenju morao udahnuti novi dah. Njegove je argumente teško bezostatno prihvatiti. No najvažnije je da je Kant, u vrijeme sumnje u metafiziku, imao smionosti za jedan novi metafizički prodor, za pokušaj izlaska izvan prstenā konačnoga i prispijevanja do apsoluta.Jer filozofirati ne znači pronaći odgovor koji će nas umiriti. Filozofirati znači vazda iznovice postavljati bitna pitanja. Zato ni Kantovo rješenje metafizičkih problema ne može vrijediti za sva vremena. U krizama mišljenja, koje su se od tada sručile na čovječanstvo, metafizička izvjesnost je opetovano dovedena u pitanje, i to danas više nego ikada prije. No Kant je bio uvjeren: To da će čovjekov duh jednom posve odustati od metafizičkih istraživanja isto je toliko teško očekivati koliko i da ćemo, kako više ne bismo udisali nečist zrak, posve zatvoriti svoje dišne putove.Čovjek će se metafizici stalno vraćati kao ljubavnici koja se s nama zavadila.

Stranica: 133
Dimenzije: 12.5x15.5
Jezik: Koprivnica
Pismo: Latinica
Stanje: Nova knjiga
Uvez: Tvrdi
Godina: 2024