Slika-pilot i heroj Josip Križaj,Mostar 1936. godine,unikat

Slika sa unikatnom fotografijom Josipa Križaja iz 1936. godine,fotografija i novčanica se mogu izvaditi i ponovo vratiti,slika kao unikatan detalj za uređenje raznih interijera,slika kao prigodan poklon ljubiteljima avijacije,fiksna cijena 150 eura,na više kupljenih oglasa dodatni popust,ne šaljem poštom,pogledajte moje ostale oglase.
Josip "Pepi" Križaj , slovenski pilot , španjolski lovac i zrakoplovni as , * 13. ožujka 1911. , Kopriva na Krasu , † 8. listopada 1948. , Snežnik .
Mladost
Križaj je rođen u Koprivi na Krasu. Najprije je učio Salezijansku školu u Ljubljani , ali je kasnije prekinuo školovanje zbog propasti mjesnog obrta u Koprivi na Krasu i vratio se kući. Radio je u trgovini na Opčinama , kasnije kod strica u Ajdovščini . Već u mladosti pokazao je radost letenja.
Vojna
U jesen 1929. Talijansko ratno zrakoplovstvo raspisuje natječaj za pilote, a javlja se i Križaj. Nakon uspješno završenog školovanja u Capui kod Napulja , 11. ožujka 1930., kao 139 od 339 pitomaca, stekao je pilotsku dozvolu i čin dočasnika , a potom i pilotsku diplomu u tvorničkoj civilnoj školi Breda. Služio je i u eskadrili, kojom je kasnije zapovijedao slavni avijatičar, maršal i kasnije fašistički ministar zrakoplovstva Italo Balbo .. S njim je nastupao na mitinzima koje je Balbo organizirao kako bi svijetu pokazao snagu talijanskog zrakoplovstva. No, u međuvremenu se u Italiji pojačao fašizam, a time je i vojno okruženje postalo sve neprijateljskije za Slovence. Unatoč izvrsnim ocjenama njegova letačkog umijeća (za Križaja je jedan od njegovih zapovjednika napisao da nije samo izniman pilot, već i pouzdan i discipliniran vojnik), molba za profesionalnog vojnog pilota odbijena je. Sve što su mu Talijani bili spremni ponuditi bilo je mjesto u pričuvnom zrakoplovstvu, što nije bilo dovoljno za apetite mladog, željnog Križara. Zbog toga se pojačalo njegovo antifašističko razmišljanje i počeo je tražiti prilike za bijeg u Jugoslaviju.
odlikovanja
Godina školovanja 1930. je prolazila, približavali su se vojni manevri. Piloti-piloti su se uznemirili i željno iščekivali izbor najboljih za manevre, na koje su uvijek dolazili visoki vojni krugovi. Zapovjednik škole u Capui odabrao je skupinu udomljene djece, a za lijevog pratioca odredio je Raspelo. Grupa je nekoliko puta uzletjela i izvela neke akrobacije. Tijekom jednog od letova situacija za Križaja kao ljevorukog pratitelja bila je vrlo nepovoljna, jer je morao nisko letjeti iznad hangara ., što je laganim manevrom dobro odradio i odmah se uspješno ponovno uključio u formaciju zrakoplova. To je kod svih prisutnih izazvalo odobravanje prisebnosti i dobrog manevriranja pilota pripravnika. Ovom prilikom dobio je i nagradu za sudjelovanje u vojnim manevrima. U sklopu vježbi sudjelovao je i na drugim mitinzima, a dobio je medalju za sudjelovanje na mitingu aerokluba "Emilio Pensuti" u Milanu 1931. Ove dvije medalje danas se čuvaju u Vojnom muzeju Logatec.
Jugoslavija
Križaj je iskoristio priliku za bijeg 25. lipnja 1932. kada je u zračnoj luci Campoformido kod Udina izvodio redovite vojne vježbe propisane za pričuvne pilote . Križaj je umjesto u zračnu luku Udine prešao državnu granicu i svojim Fiatom AS1 odletio sve do Ljubljane . Neko je vrijeme kružio nad gradom, a zatim je prepoznao zračnu luku Polje i sigurno sletio. Nakon slijetanja odmah je zatražio politički azil . Jugoslavenske vlasti su ga zatočile i ispitivale i nakon nekoliko mjeseci zaplijenile, prvo u Loznici, a potom u Bjeljini u istočnoj Bosni. U međuvremenu su u Italiji suđeno u odsutnosti zbog krađe aviona i ilegalnog prelaska granice, osuđen je na 16 mjeseci zatvora. U početku mu je život u Jugoslaviji bio razočaranje, a umjesto redovitog posla morao je živjeti od povremenih poslova. Siromašan kao miš, neko vrijeme je čak i jeo u kantini bjeljinske bolnice. Nakon dvije godine vratio se u Ljubljanu kod sestre Stanislave. Iste godine dobiva jugoslavensko državljanstvo i prima u zrakoplovstvo, poslan je među izviđače u Zemun , a priznat mu je i čin vodnika .
rat
Godine 1936. počeo je Španjolski građanski rat i Raspeće je uvršteno u Internacionalne brigade . Prethodno je postao član organizacije TIGR i bio je jedan od mnogih Slovenaca spremnih boriti se na strani španjolskih republikanaca . U kolovozu 1936. već je bio u Španjolskoj, gdje je uvršten u međunarodnu španjolsku eskadrilu kod Madrida ., gdje je ubrzo svjedočio prvim borbama. Odletio je u preko stotinu borbenih zadataka, a u dva je i oboren. Prvi put je oboren 11. rujna i sletio je na livadu kod Talavere sa zrakoplovom Neuport 52. Srušio ga je talijanski as narednik Magistrini. Prema nekim izvješćima, Magistrini je sudjelovao i u drugom obaranju 15. listopada, ali to obaranje nije zabilježeno u njegovom dnevniku leta. Međutim, to je zabilježeno kod španjolskog zrakoplovnog asa Jose Garcia Morato preko Leoirea 46. Vjerojatno je riječ o grešci u identifikaciji zrakoplova, jer je vrlo malo tih zrakoplova bilo uključeno u Španjolsku. Ukupno tri aviona i niti jedan nije oboren 15. listopada. Kobnog 15. listopada Križ je poletio kao zaštita republikanskim bombarderima Move 530. S visine od 3000 m napala su ga tri talijanska borca ​​CR32 (Caccia Rosatelli CR32-Hunter Rosatelli CR32) Nakon prvog napada oba su ga pratioca napustila i morao se boriti protiv sva tri protivnika. Borba je trajala 15 minuta i završila je pobjedom Garcie Morate nad lovcem na križare Dewoitineom D.371. Križar je uspio pobjeći iz gorućeg aviona, ali je sletio u ruke neprijatelja i postaoratni zarobljenik . U tučnjavi je izgubio dva nožna prsta i slomio tri rebra prilikom otvaranja padobrana. Na ispitivanju i u bolnici snimio ga je snimatelj američke tvrtke Paramount Pictures , a u objavljenom filmu , koji je kasnije prikazan po svijetu i kod kuće u Sloveniji, poznanici su prepoznali Križaja i obavijestili njegovu sestru Mariju. Križaj je uspio poslati dopis iz bolnice svojoj sestri Mariji Fajgel u Ajdovščini u kojem je napisao da kopiju pisma treba poslati njegovoj sestri Stanki u Ptuj. U njemu je napisao da trebaju obavijestiti zapovjedništvo Espana eskadrile da je oboren i da je živ. Sestra Stanka je krenula u akciju i u Parizuuspio ga uvrstiti na popis za razmjenu zarobljenika, što se isplatilo nakon sedam mjeseci kada su njega i još dvojicu ruskih pilota zamijenila tri talijanska pilota.
Križaj se ubrzo vratio u Španjolsku, gdje je također upravljao zrakoplovom Dewoitine D.371 , a ruski instruktori su ga uputili da vodi jednu od eskadrila u vezi sa zadaćama obrane istočne obale Španjolske. Trebao se jako dobro dokazati kao zapovjednik. Njegov pilot Luis Angosto Ortiz sjećao ga se kao svog zapovjednika na sljedeći način: “Bio je hrabar, hladan i racionalan. Unatoč njegovoj strogosti, jako smo ga poštovali."
Jugoslavija, druga
U travnju 1938. vratio se u Jugoslaviju i prvo zaposlio kao tajnik aerokluba u Somboru , gdje je trenirao i jedriličarstvo . Kao instruktor letenja predavao je u predvojnoj pilotskoj školi u Smederevskoj Palanci , gdje je 1939. godine obučavao prvu klasu pripravnika Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva. Među studentima je upoznao i buduću suprugu Jelenu Stefanović s kojom se oženio sljedeće godine. Njihov brak u travnju 1940. bio je prvi brak dvojice pilota u Kraljevini Jugoslaviji.
Prilikom napada na Jugoslaviju 6. travnja 1941. mobiliziran je i poslan na aerodrom kod Sarajeva , gdje zbog općeg kaosa i nesposobnosti uopće nije bilo aviona. Pao je u njemačko zarobljeništvo i poslan je u logor, odakle je uspio pobjeći i vratiti se u razrušeni Beograd svojoj supruzi Jeleni. Nakon što je zauzeo zemlju, on i njegova žena su se povukli na selo.
drugi svjetski rat
U Zemunu u prosincu 1944. postaje instruktor letenja i zapovjednik treće eskadrile 11. lovačke divizije NOVJ . Do kraja Drugog svjetskog rata sudjelovao je u borbama na Sremskoj bojišnici za što je u kolovozu 1945. godine odlikovan Ordenom za hrabrost i Medaljom za hrabrost i unaprijeđen u čin potporučnika .
Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo
Po završetku rata njegova je postrojba djelovala na zračnoj luci Velika Gorica kod Zagreba , odakle je 9. lipnja 1945. zrakoplovom DH 82 Tiger Moth odletjela u Ajdovščinu . Nakon slijetanja na aerodrom Ajdovščina oduševljeno je dočekan od strane mještana, a partizanske vlasti organizirale su partizanski piknik. Križ je stajao u kokpitu i povikao: "Tu sam!"
U svibnju 1947. Križajeva skupina je prebačena u Ljubljanu . Lovci su poletjeli iz zračne luke Polje i zračne luke Pula . Križaj je tada već imao čin kapetana, bio je pomoćnik zapovjednika zračne divizije i bio je odgovoran za operacije.
let u smrt
Dana 8. listopada 1948. upućen je u izviđački let jer su se na karlovačkom području pripremale vojne vježbe vojske SRJ . Kako je vrijeme bilo vrlo nepovoljno za letenje, Križaj isprva nije bio spreman za polijetanje, ali je po zapovijedi zapovjednika divizije samo poletio, s poluspremnim zrakoplovom Jak-3 .. Zrakoplov je trebao letjeti tog dana i nije imao dovoljno goriva za let. Zračnu luku je posjećivao i visoki general koji je pod svaku cijenu inzistirao na svojoj odluci o Križajevom letu, budući da je Križaj bio vrlo iskusan pilot i imao više napada od svih njegovih eskadrila zajedno. Nakon Križajeva polijetanja, nebo nad Ljubljanom se zamračilo i jako se naoblačilo. Križaj je neko vrijeme kružio iznad zračne luke, a onda je kao iskusan pilot krenuo prema Primorskoj. Vjerojatno je navikao letjeti prema Puli i zato se tamo zaputio. Zrakoplov se srušio na putu prema južnoj padini Snežnika. Prema nekim izjavama, u zrakoplovu je ponestalo goriva (Jaki je tada mogao letjeti samo dobar sat), dok je prema drugima namjerno poslat u takozvanu "časnu smrt". Nakon nestanka zrakoplova organizirana je potraga iz zračne luke Polje i nakon tri dana pronađena je samo olupina zrakoplova.
Raspelo je uz sve vojne počasti pokopano na ljubljanskom groblju Žale . Njegov počasni vod sačinjavali su njegovi najbolji piloti.
Aeroklub u Ajdovščini danas nosi ime Josipa Križaja .
U spomen mu je postavljena i bista ispred Zračne luke Portorož .