minijaturi portret Robert Schumann

minijaturi portret Robert Schumann
potpisan
dimenzija 9 x 10 cm

Robert Schumann[a] (njemački: [ˈʁoːbɛʁt ˈʃuːman]; 8. lipnja 1810. - 29. srpnja 1856.) bio je njemački skladatelj, pijanist i utjecajni glazbeni kritičar. Smatra se jednim od najvećih skladatelja romantične ere. Schumann je napustio studij prava s namjerom da nastavi karijeru virtuoznog pijanista. Njegov učitelj Friedrich Wieck, njemački pijanist, uvjeravao ga je da bi mogao postati najbolji pijanist u Europi, ali ozljeda ruke prekinula je ovaj san. Schumann je tada svoju glazbenu energiju usmjerio na skladanje.
Godine 1840. Schumann se oženio Clarom Wieck, nakon duge i žestoke pravne bitke s njezinim ocem Friedrichom, koji se protivio braku. Započelo je cjeloživotno partnerstvo u glazbi, budući da je i sama Clara bila etablirana pijanistica i glazbeno čudo. Clara i Robert također su održavali bliske odnose s njemačkim skladateljem Johannesom Brahmsom.
Do 1840. Schumann je pisao isključivo za klavir. Kasnije je skladao klavirska i orkestralna djela, te mnoge Lieder (pjesme za glas i klavir). Skladao je četiri simfonije, jednu operu i druga orkestralna, zborska i komorna djela. Njegova najpoznatija djela su Carnaval, Symphonic Studies, Kinderszenen, Kreisleriana i Fantasie in C. Schumann je bio poznat po tome što je svoju glazbu unosio likovima kroz motive, kao i referencama na književna djela. Ti su likovi ušli u njegovo uredničko pisanje u Neue Zeitschrift für Musik (Novi časopis za glazbu), publikaciji sa sjedištem u Leipzigu koju je suosnivač.
Schumann je patio od mentalnog poremećaja koji se prvi put manifestirao 1833. kao teška melankolična depresivna epizoda—koja se ponavljala nekoliko puta izmjenjujući se s fazama "uzvišenosti", a sve više i zabludnih ideja o trovanju ili prijetnji metalnim predmetima. Ono što se sada smatra kombinacijom bipolarnog poremećaja i možda trovanja živom dovelo je do "maničnih" i "depresivnih" razdoblja u Schumannovoj skladateljskoj produktivnosti. Nakon pokušaja samoubojstva 1854. Schumann je na vlastiti zahtjev primljen u duševnu bolnicu u Endenichu (sada u Bonnu). S dijagnozom psihotične melankolije preminuo je od upale pluća dvije godine kasnije u dobi od 46 godina, a da se nije oporavio od mentalne bolesti.