Srebrni talir Marije Terezije

Talir Marije Terezije 1780. godina

Srebrni talir Marije Terezije (njem. Maria-Theresien-Taler, eng. Maria Theresa thaler) je vjerojatno jedan od najpoznatijih srebrnjaka na svijetu. Kuje se od 1741. godine, kada je carica Marija Terezija stupila na prijestolje Habsburške Monarhije. Pojam talir dolazi od njemačke riječi “thal”, koja se odnosila na površinski rudnik srebra u Češkoj i postao je generički naziv za veliku srebrnu kovanicu u mnogim dijelovima Europe.
Promjer spomenutog talira je 39,5 – 42 mm (ovisno o godini kovanja), a debljina 2,5 mm. Ukupna težina mu je 28,07 grama, od čega srebro čini 23.39 grama, tj. 83,33% ukupne mase. Preostalih 16,67% mase talira čini bakar.
Srebrni talir Marije Terezije vrlo je brzo nakon početka kovanja postao omiljen među trgovcima diljem Europe, ali i mnogo šire. Ovaj srebrnjak je bio jedna od prvih kovanica u masovnoj uporabi u Sjedinjenim Američkim Državama te službeno sredstvo plaćanja do 1960-ih u velikom dijelu Afrike (od Sjeverne Afrike preko Somalije, Etiopije, Kenije, Tanzanije do Mozambika). Osobito je bio popularan uz obale Crvenog mora gdje lokalni trgovci nisu htjeli prihvatiti nikakvu drugu kovanicu ili novčanicu. Arapi su prihvaćali samo talire s kraljičinim poprsjem s koprenom, oznakom godine 1780, potpisom S.F., dijademom sa 7 i brošem sa 9 bisera. Također je ostalo zabilježeno da su beduini talire upotrebljavali kao novac, robu, uteg i nakit.
Talijani su za vrijeme svoje kolonijalne vlasti u istočnoj Africi iskovali vrlo slične kovanice, želivši njima zamijeniti talir, ali nisu uspjeli. Isti problem su Austrijanci imali još za života Marije Terezije, koja je poslije smrti svoga supruga 1765. godine naredila da se za Levant i dalje kuju taliri s oznakom 1765. g. i njenim likom bez udovičke koprene. Pokazalo se da takav tip talira u Levantu nije popularan i da ljudi ondje preferiraju onakve talire koji cirkuliraju u Europi.